Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bacaiva

Marketing

INVENTURA

Image Hosted by ImageShack.us


Sigurno ste, dragi moji, neki puta došli u trgovinu i na zatvorenim vratima ugledali natpis: Radi inventure zatvoreno! A to se, barem prije, događalo jednom godišnje.
A čemu služi inventura? U trgovini da bi se poravnali računi, da se vidi „saldo“, da se utvrdi promet i izračuna dobit.

Eto ja sam moju „trgovinu“ otvorio 28.10.2005. godine u 17:43 sati. Do sada sam objavio 300 postova u 34.114 riječi, ili prosječno 111 riječi po postu. Vi ste mi ostavili 2.333 komentara, ili prosječno 7,5 po postu.

I da li je time inventura moga bloga završena? Ne! Ovime sam dobio samo izlaz i ulaz „robe“. A zarada? Eto upravo zbog te „zarade“ sam moju „trgovinu“ odlučio zavoriti i uživati u toj zaradi. Moja zasluga? Ne, to ja vaša zasluga u kojoj eto, vašom dobrotom, smijem uživati. Međutim vi mi očito, kako Dalmatinci kažu, „nedate gušta“, htjeli bi da samo „radim“, da ni malo ne uživam. A uživati imam doista u čemu.

Evo kad samo pogledam komentare ovoga zadnjega posta. Doduše malo sam se osjećao kao da sam umro, jer ste me toliko nahvalili. Odmah mi je na um pala stara latinska poslovica „De mortuis nihil nisi bene! – „O mrtvima samo najbolje!“ Jesam ja stariji, još malo ću navršiti 61. No ne osjećam se još na samrtničkoj postelji, hvala Bogu! Nekada se u pravilu znalo tko treba umrijeti. Stari. Kao da je bilo nekakvoga reda. No danas se izgleda i taj red pokvario. Vrijeme starenja, a ono se meni ipak dobrim korakom bliži, je vrijeme kad čovjeku sve manje ide od ruke, kad mu sve više ispada iz ruke. I to prihvaćam tako kako jeste. Nikada nisam volio biti iznimka pa ni sada. Ne želim glumiti nekoga nadčovjeka. Ne ja sam samo mali slabi čovjek, koji je svjestan svojih mogućnosti, ali i svojih mana i slabosti. I nimalo mi nije teško to vam tako otvoreno i reći. Možda će se netko razočarati. Ali u svom sam životu uvijek nastojao slijediti moje principe, od kojih ću ovdje spomenuti samo dva: „Čovjek nikada nije veći nego kad prašta i za oproštenje moli“, i drugi „Čist račun, duga ljubav“!

Odluka, da prestanem pisati bar za neko vrijeme, nije, vjerujte mi, ni malo lako pala. Dugo sam se s njom borio i to iz dva razloga: Prvi je bila moja intencija zbog koje sam i počeo pisati, i to zahvaljujući našem Paoru koji me je uveo u blogosferu, SLAVONIJA. A drugi razlog ste vi. Kroz vrijeme moga piskaranja sam upoznao toliko vas dragih ljudi, koji ste mi prirasli k srcu, postali mi prijatelji. A prijatelja se ne ostavlja samo tako. Čini mi se da sam to nekoliko puta napisao, ali eto reći ću još jednom (i sad vi meni recite da ne starim): prijateljstvo je za mene svetinja!

Nalazimo se upravo u vrijeme predizborne kampanje. Svaka stranka vrši svoja ispitivanja simpatija i računa svoju izbornu šansu. Moja odluka nije bila nikakav predizborni geg. Nisam vas htio zlorabiti kako bih ugodio mojoj nekakvoj sujeti i uživao u vašem „žaljenju“ zbog prestanka pisanja. To nikako ne! Htio sam si jednostavno priuštiti malo mira i moj život malo dotjerati u red, preispitati prioritete, izvagati stvarne mogućnosti. Dakle htio sam smisliti moj novi „petogodišnji plan“.

No prije negoli vam otkrijem moju konačnu odluku, osjećam se dužnim bar ukratko odgovoriti na vaše brojne komentare:


@ Nisam ja,dragi moj Panonsky, niti riječju rekao da se od vas potpuno opraštam. I ja sam naučio na tebe. Ta valda smo zemljaci, Slavonci!

@ Draga moja Crna Šokice, svaratit ću ja i dalje na forum i uživati u tvojim bećarastim pismicama. Fala ti lipa!

@ Nije me, draga Dva, hvala Bogu pogodilo nikakvo veliko zlo. Samo sam malo umoran. Nisam ja ono crveno „možda“ napisao tek tako! Hvala ti na blagoslovu!

@ Dragi moj druže Paore, evo vidio si da mi ni bila želja plašit vas.

@ Dragi Franc, dragi prijatelju, nisam te htio šokirati. Žao mi je, no nadam se da će mo to uz kavicu izgladiti.

@ Dragi moj Grga, moj zgodni i nezgodni! Ta ne vjerujem da sam poludio. Eto šta sam tio to je upravo šta ti kažeš „odpunit“.

@ Dragi Zis, hvala na lijepim slikama. No o tvojim krivudanjima mojim sokacima će mo morati 'nako kako je to u Slavoniji red!

@ Draga moja Slavonko 31431, vidila si razlog. Dakle nemoram baš prestati. Al ostaćemo u vezi!

@ Kobi reko da se ti moj druže Rodin kraju toliko brineš za moju snašu! Al ništa me ne čudi. Imaš ti i pravo. Morda je baš to razlog da malo počmem živit kako treba, da ne sidim cile noći uz „vu nevolju“ (kako za computer kaže Paorova mama) nego da se priklonim snaše? A muči te znatiželja, jelda! Smišljam ja svašta. Al u zadnje vrime sve češće samo sidim - ne razmišljam.

@ Dragi Davore razlog sam ti rekao, a evo i pročitao si.Na svakoj nogometnoj utakmici ima dva poluvremena, a između je stanka. Rado ću ponoviti ono što si napisao gleda nabave tvoje knjige. Dakle knjiga „Jasenovac na Savi“ se isključivo može kupiti (jer sav prihod od te knjige je namijenjen popravci jasenovačke crkve) u katoličkoj župi Jasenovac. Cijena knjige je 30 Kuna. Hvala ti na ponudi da blogerima knjigu pošalješ poštom. Pa tko želi nek se javi na blog: http://jasenovacnasavi.blog.hr/.

@ Dragi moj Slavonac, dragi Divan skitnje. Moram priznati da mi je čitajući tvoj komentar bilo jako teško. Znalački si me ubo tamo ge treba. Vidi se što si po struci. Ja se nadam da će mo se sresti i dogovoriti zajedničke „akcije“ za dobrobit Slavonije.

@ A ti, dragi moj bajo novogradiški, ko da si najprije prostudirao komentar Divana skitnje, pa, nako baš tamburaški, po istoj žici i to po noj najosjetljivijoj. Jasam li ti gajde!

@ Vi ste me, draga moje cure andrevačke, Marija i Andrea, iznenadile sposobnošću nagovaranja. Ta koja cura zna momka bolje obrlatit već Šokica? Imate vi pravo. Ko da se protiv mene urotio Brod, pa Nova Gradiška, pa i Donji Andrijevci. Svi sviraju lipu pjesmu slavonsku. Fala Vam!

@ Dragi Domoa, budući da ti „seliš“ i radi studija odlaziš u veliki grad, i ti najavljuješ prestanak pisanja bloga. Ti si me najbolje razumio. Hvala Bogu bolest nije uzrokom. Vidio si o čemu se radi. Tebi želim od srca svako dobro. A kad završiš studij ona lipo nazad u Slavoniju!

@ Dragi prijatelju Amacord, želja mi nije bila prevariti te pa niti malo. Imao dojam da sam te razočarao. Žao mi je. Nisam to htio. I ja tebi želim puno sreće u životu!

@ Draga Auroraisa hvala ti na lijepim riječima. Molimo zajedno Boga! Svako ti dobro želim.

@ Dragi moj Arsene, fala Bogu nije to čeg se bojiš. Nadam se da će mo o tome malo dulje uz čašicu!

@ Draga moja Slatkogorko ti si jedna od prvih koje sam upoznao. A stare se prijatelje ne zaboravlja!

@ Draga Pjesma o jednoj mladosti, hvala ti na lijepim riječima. Mladost tako lijepo piše o starosti! Nesvakidašnje, zar ne? Puno pozdrava tebi i lijepom Umagu!

@ Drago More nade, hvala na lijepim željama! I ja tebe od srca pozdravljam i nadam se ponovnom susretu.

@ Dragi moj prijatelju Miki, znaš kako se kaže? Treći put Bog pomaže. Daj Bože da dugo ne čekamo na taj treći susret u tvojoj mirnoj avliji il uz nojeve i pure.


Svima vam, dragi moji, od srca zahvaljuje, svako dobro želi i srdačno vas i prijateljski pozdravlja

vaš Baća Iva


A za kraj evo jedne moje pjesme


RASTANAK JE K’O UMRIJETI

Idem drumom, neznam kud' ću.
Svi šorovi pozaspali.
Prvi pijet’o već se budi,
zbogom noći, zora rudi.

K'o što noći zora prijeti,
k'o što vjetar lišće nosi
ode drug moj, zavjet sveti,
rastanak je k'o umrijeti.

A jučer smo šor taj sneni
drug moj i ja budili,
tihu, složnu pjesmu staru
k'o i uvik pjevali.

A što ću ja sad bez tebe,
prijatelju, druže mili?
Velika mi studen prijeti.
Rastanak je k'o urijeti.


A tko rado umire?




Post je objavljen 06.06.2007. u 00:02 sati.