Marketing
oj svima...evo pisen novi post....pa...ne znam odakle da pocmem....ma zadnji dani bas super prolaze...sto se tice svega...skole, prijatelja,glazbene(weee) i sveg ostalog... uglavnom...bila san na nekom putu...uf sta je bilo super..no necu sad o tom pisati...nije mi neka tema....dobro...nije ni ovo sto pisem bolje ali....ma ne da mi se...e jos samo tjedan dana(malo vise)...weeee...i onda odmor...jej...istina...u prosloj godini nam je negdi u ovo vrime(oko 16. mislim) bila gotova skola....al sto se moze
...grrr...i tako...prolaze dani...i dolazi lito...yay...
...i sad cu van napisati nesto sto san opet negdi nasla...pa svidalo vam se ili ne....svejedno mi je...
Postoji priča o čovjeku koji se naljutio na svoju trogodišnju kćer jer je uništila ukrasni papir za umatanje darova.
Nisu imali novaca, i čovjek je postao isfrustriran kada je djevojčica pokušala zamotati kutiju koju je mislila staviti pod drvce.
Kakogod, slijedećeg jutra mu je kćerkica donijela poklon i rekla "ovo je za tebe, tatice."
Čovjek je bio posramnjen svojim jučerašnjom reakcijom, ali se ponovno naljutio kad je uvidio da je kutija prazna.
Izgalamio se na nju govoreći "zar neznaš da kada nekome daš poklon, unutra treba biti nešto ?!" Malena djevojčica ga je pogledala sa suzama u očima i zaplakala, "tatice, kutija nije prazna. Otpuhnula sam poljupce unutra. Svi su za tebe tatice."
Čovjek je bio slomljen. Stavio je ruke oko svoje kćerkice, i molio za oproštaj.
Ubrzo nakon toga, u automobilskoj je nesreći djevojčica poginula. Otac djevojčice je čuvao poklon mnogo godina, i svaki puta kada bi bio obeshrabren, uzeo bi poljubac iz kutije i sjetio se ljubavi koju je djevojčica stavila u kutiju.
U stvarnom smislu, svatko od nas, kao ljudska bića, dobili smo zlatnu kutiju napunjenu bezuvjetnom ljubavlju i poljupcima...
od naše djece, obitelji, prijatelja, i Boga. Ne postoji veća imovina koju čovjek može imati, više vrijednija od ljubavi.
i sad cu jos pozdraviti...hmm...ma sve koje inace pozdravim...
i za kraj jedna pjesmica...i ako vam se ni ona ne svida isto mi je svejedno...lol...ajte bolje da iden ca...
All day staring at the ceiling
Making friends with shadows on my wall
All night hearing voices telling me
That I should get some sleep
Because tomorrow might be good for something
Hold on
Feeling like Im headed for a breakdown
And I dont know why
[chorus]
But Im not crazy, Im just a little unwell
I know right now you cant tell
But stay awhile and maybe then youll see
A different side of me
Im not crazy, Im just a little impaired
I know right now you dont care
But soon enough youre gonna think of me
And how I used to be...me
Im talking to myself in public
Dodging glances on the train
And I know, I know theyve all been talking about me
I can hear them whisper
And it makes me think there must be something wrong with me
Out of all the hours thinking
Somehow Ive lost my mind
[chorus]
But Im not crazy, Im just a little unwell
I know right now you cant tell
But stay awhile and maybe then youll see
A different side of me
Im not crazy, Im just a little impaired
I know right now you dont care
But soon enough youre gonna think of me
And how I used to be
Ive been talking in my sleep
Pretty soon theyll come to get me
Yeah, theyre taking me away
[chorus]
But Im not crazy, Im just a little unwell
I know right now you cant tell
But stay awhile and maybe then youll see
A different side of me
Im not crazy, Im just a little impaired
I know right now you dont care
But soon enough youre gonna think of me
And how I used to be
Yeah, how I used to be
How I used to be
Well, Im just a little unwell
How I used to be
How I used to be
Im just a little unwell
Post je objavljen 05.06.2007. u 15:42 sati.