Marketing
KAD ODRASLI KAŽU ZAUVIJEK, CHARLIE, ONI UGLAVNOM MISLE NA JAKO DUGO VREMENA!
EH! No, here I am.... nakon dosta dugo vremena, heh
Nekako ova kiša probudi u čovjeku želju za škrabanjem i razmišljanjem..i škrabanjem potaknutim razmišljanjem... i razmišljanjem za škrabanjem..i oboje... i to tako...
Errrr....
Pa... u ovakvo vrijeme, osim što mi se spava jer spavam tri sata dnevno, osobito kad legnem very late i dižeme se very early da ponovim povijest
koja mi je baj d vej sad 5
bez nekog prevelikog truda do douše al kog briga
Enivej... Htjela sam napomenit par stvarčica koje moje oko sokolovo uočava dok promatra svoj mali život umješan s tuđim životima i događajima dok se odvija ispred njega-Oka sokolova, ne... I tako mi u ove kišne dane pade na pamet... i ono, ne silazi.... što je to sreća? Sreća se nalazi u MALIM stvarima (errr... nemojte krivo shvatit...
)... Na primjer... Kad možeš ostat vani pola sata dulje... Kad pokušaš zavezati kosu, a gumica ti ne pukne tijekom toga... Kad, dok ideš ulicom, auto koji prođe te ipak NE poprska... Kad ti stariji brat dođe kući nakon duuugo vremena i konačno nisi ti ta koja mora zaključavati vrata... Kad tvoja mamica ima vremena za popodnevnu kavicu (moja ima uvijek, tnx mama!)... Kad se tvoj mali ćukica ne pokaki na sred novoga tepiha dok ti spavaš... Kad kod kuće imaš Pirate s Kariba2 i možeš ih gledat koliko god želiš..., Kad nosiš svoje sive tregerače i možeš pustit svoj stomak u pravu veličinu
Kad ima struje, kad ima vode, kad ima hrane, kad ima odjeće, kad ima prilika za školovanje, hobije, aktivnosti... kad ima mogućnosti za dobar život, bilo kakav život...kad samo živiš... kad se probudiš ujutro-živ! I kad si sretan zato jer si sretan što te čine sretnim tako male stvari kao sunce, jutro, nebo, i samo život. I smatraš se boljom osobom zbog toga što si sretan iz tih.. ''čudnih'' razloga! I onda ipak navečer kad ideš u krevet (kako ko i kako kad...) shvatiš da te ne čini sretnim ni jutro, ni sunce, ni zvijezde, ni mjesec, ni brat, ni mama, ni kava, ni bomboni, ni čokolada, ni kuća, ni vila, ni automobili, ni jahte, ni mlazni avioni.... i shvatiš da nije važno koliko dnevno lekcija iz povijesti naučiš... ili koliko treninga veslanja u tjednu imaš... ni koliko ćeš puta u mjesecu s plesnom skupinom nastupiti.. I shvatiš da uopće nisi sretna. I onda se unutar tebe pojavi neki osjećaj ispraznosti i površnosti... a glava ti se pozabavlja razmišljanjem o tome kako je sve prolazno i nema smisla. Umjesto da se ne ponašamo ne zahvalno i da se radujemo navedenim sitnicama, takvim razmišljanjem sami sebi zabranjujemo živjeti. S jutrom se opet probude isti osjećaji potrebe za svime što nam se nudi... a navečer se javlja uporno tupilo... I onda dolaze trenuci kada ni sam ne znaš tko si. I da ne znaš zašto si tu ni čemu služiš i osijećaš prazninu. Nekad se takvi osjećaji uspiju ignorirati Ali čemu, kad je bal nek je bal..
K&kuša...
Post je objavljen 05.06.2007. u 14:00 sati.