Nije htjela znati kakvo je vrijeme vani. Sjedila je u zamračenom stanu i pijuckala svoju jutarnju kavu.
Nije htjela znati čak niti koliko je sati. Ali...zvono s crkvenoga tornja nadomak njene zgrade reklo je da je blizu podne. I nikako ne razumije...zašto zvono zvoni u pet do dvanaest a ne u podne.
"Pet do dvanaest ?!!!"....Je li to "nešto između redova!"...Je li to "poruka u boci" ?
Provirila je ispod roletne i vidjela auto na parkingu.
Da li da ga ode oprati u auto-praonicu ili da raspali po gasu!!
Otprilike sve je pospremljeno...stan je uredan,"cocolino" može izdržati dva-tri dana bez nje s vodom i hranom, samo mu mora pustiti malo više svjetlosti i podići roletne za jedan pedalj, iako sunce upiči već u 6 pa do podne. Malo će mu odškrinuti prozor pa neka se docvrkutava sa svojim frendovima vani. Ima neko vrijeme na "klimu" joj slijeće golub i guče po cijelu noć, ne da joj spavati. Pa nije se valjda glupan zaljubio u papigicu. Valjda se oni između sebe razlikuju.
Ah...kako ju rastužuje kad razmišlja o golubu i ...njemu. Ljuta je na njega i mora negdje pobjeći. Znala je da ga to izluđuje. Nikada ne zna gdje je otišla, isključi mu mobitel ili jednostavno stiša ton...a on mora na posao i ne može ju tražiti.
Golub!!!
Bili su u Makarskoj i on je ležao ispod auta pokušavajući s nekim starim komadom žice zavezati auspuh koji je otpao i zvrčao,a ona je stajala pored auta. Čula je negdje gore tako tužno gukanje i upitala ga :"Ljubavi, koja je ono ptica? Je li slavuj ? "
" To ti je golub...zaljubljen k'o ja, ljubavi !" -govorio je onako ležeći ispod auta a samo su mu noge virile . Kleknula je golim koljenima na vreli asfalt, povukla ga za bermude , izvukla ispod auta i legla po njemu:
"Tako te silno volim, umrijet ću od ljubavi..!"- obasipala je njegovo lice poljupcima.
"i ja tebe, ljubavi moja.." - rekao joj je i zavukao se pod auto da zaveže auspuh.
Eh...kako se samo raznježi kada se toga sjeti..ali, ne! Sada ne!!! Sada je ljuta. I mora malo krilima dati vjetra.
Dohvatila je malu kožnatu torbu s ormara i ubacila u nju nekoliko gaćica, dva grudnjaka, majica, traperice, još jedne papuče i ....džemper. Kako samo mrzi ovo vrijeme. Moraš imati sve pri ruci. Vrijeme nikako da se smiri. Sjeća se kad su ona i Di preklani išle kod Đurđe da su se tamo negdje u Zagori pijući kavu na odmorištu smrzle k'o u sred jeseni.
Bože, gdje da ide. Što dalje- to bolje. Negdje prema Kvarneru, nije važno, samo nek' je uz more.
****
U Sinju nije znala bi li okrenula prema moru ili da krene "kroz unutra" (kao je to ona zvala).Ipak je okrenula za Knin. Bilo je baš svježnjikavo. Okrenula je s autom do tvrđave i odlučila tu praviti mali odmor i popiti kavu. Na tvrđavi je tako jako puhao vjetar i oblaci su bili tamni, ali ipak je sjela vani. Konobar joj je rekao da bi možda najbolje bilo da uđe unutra, svi su gosti pobjegli od vjetra. Ona mu se zahvalila i zakopčala i posljednje dugme na džemperu. Htjela je da se još malo muči i izvana, nije joj bilo dovoljno ono što se muči iznutra.
Vozila je tako satima. Slušala je smixani CD i pokušavala se uvjeriti da je ovo što radi tako cool i da nije bitno što se vozi bez cilja. Gračac - Gospić - Otočac i sad je vrludala serpentinama prema Senju.
Parkirala je auto na rivi i sjela u neki ne baš cool "cafe". A tek što je ovdje puhalo.Čula je da se ljudi kupaju na moru. Na kojem, pomislila je, na ovom našem sigurno ne. Pa vjetar ga toliko valja da i ako je bilo 25 stupnjeva, sad je ledeno.
Pogledala je na mobitel. Sedam propuštenih poziva. Sigurno je poludio od brige. On je uvijek tako sav u strahu da će ovaj put stvarno otići od njega. I svaki put joj kaže : " Mislio sam da ću umrijeti od brige. Luda si ti. Nakinđuriš se tim zlatom pa uvijek mislim da će te netko zaklati kad ti se zaleti i otrgne s vrata. Ludice jedna, vremena su teška. Ne bi se trebala tako kinđuriti kao ciganka."
A tako ga je voljela. Gledala je ove bahate "galebove" oko sebe i smučilo joj se. Jedan joj priđe i donese sladoled : "Gledam vas već neko vrijeme i pomislih da se malo osvježite " - pružao joj je sladoled.
"Jao, koja budala. Od čega da se osvježim. Pa i ja živim na jugu, ali se još nisam pregrijala." - pomislila je ona, digla se sa stolice, nabacila torbu preko ramena i otišla do parkinga. Uzela je kartu i gledala. Da li da bane Đurđi na vrata ili da okrene nazad. Ova osveta uopće nije bila slatka. Već joj je bateriju potrošio na mobitelu, stalno zove.
"Budalo jedna,"- pomislila je "što ne spavaš, pa u noćnu ćeš!"
Vozi već šest sati. Ako sad krene nazad, taman će mu banuti iza pola noći. Trebaju joj njegove ruke oko struka. Na usnama je već osjećala njegove kako ih ispijaju poljupcima. Osjećala ga je pod rukama, na usnama, uz sebe...oh, tako ga silno voli.
Vozila je kao luda. Nije voljela autoput, jer nije vjerovala onim luđacima u desnoj strani. Uvijek je bila opterećena s tim da će taj netko pisati poruku na mobitel, ili pokušati dohvatiti kutiju cigareta s poda koja mu je ispala... i tisuću drugih gluposti. A i voljela je brzu vožnju pa je uvijek mislila da bi "spržila motor" kada bi se dočepala duple trake. Ovako je voljela vrludanje kroz naseljena mjesta i koncentraciju na put. A i policije nema tako često.
***
Bilo je dva sata iza pola noći. Crpka je bila obasjana i ugledala ga je kako sjedi sam vani za stolom i puši,zagledan u jednu točku. Držao je telefon u ruci, a na njenom mobitelu "zablještao" je poziv.
"Molim!" - rekla je. Gledala ga je kako poskoči sa stolice i progovori: " Ljubavi, jesam li te probudio ? Pa, zašto mi se ne javiš!"- govorio je.
"Znaš ti zašto..." - rekla mu je i gledala ga.
""Pa, što sad ja da kažem, leptiriću moj. Znam ja da je tebi vrijeme da malo odletiš. Nadam se da nisi bila s onim papkom što te proganja!" - govorio joj je, a ona se suzdržavala od smijeha.
Stavila je nogu na gas, auto je kliznuo iz sjene prema njemu, a on u prvi mah nije shvatao a onda je bacio telefon u stolicu, krenuo prema njoj, izvukao ju iz auta, zagrlio i okretao oko sebe:
" Mirišeš na more, ljubavi moja. Tko zna gdje se ti skitaš ...oh, umrijet ću za tobom. Tako te silno volim..." - govorio je i obasipao joj lice poljupcima.
Post je objavljen 06.06.2007. u 00:01 sati.