Marketing
Zagrebački bokci vs Ambrozija
Udruga „Zagrebački bokci“ je milenijska hrvatska vojska spasa koja skromno i samozatajno ali vrlo agilno od 2000.godine pomaže građanima u potrebi i tako do sada preko 1000 puta. Već petu godinu zaredom započinju i s akcijom čišćenja ambrozije, koja mnogima zadaje alergijske probleme.
Malo je alergičnih osoba koje nisu čule za ambroziju, jednu od "najalergičnijih" biljaka, koja je najprije počela stvarati probleme Amerikancima, no u zadnje vrijeme predstavlja problem i u Evropi. Zanimljivo je da je jedan od puteva ulaska ambrozije iz Amerike bio luka Rijeka - Mađarska.
Ambrozija (Ambrosia artemisifolia L.-pelinosni limundžik je samonikla biljka koja raste uz putove, duž vodotokova, uz željezničke pruge, pokraj nasipa, na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima, u zapuštenim vrtovima i na gradilištima.
Voli sunce, te je u sjenovitim predjelima nema. Vrlo je prilagodljiva novom okruženju, a svake godine se širi za 12 kilometara na nova područja.
Svaka biljka ambrozije proizvede 60 000 sjemenki koje mogu preživjeti u zemlji preko 30 godina i čak izdržati smrzavanje. Ovisno o klimatskim uvjetima ambrozija se može javljati sezonski ili tokom cijele godine.
Svaka biljka oslobađa stotine milijuna zrnaca peludi svake godine. Zrnce peludi izgleda kao kugla sa šiljcima. Ima dobre aerodinamičke osobine i može putovati i do 300 kilometara.
Pelud ambrozije je jedan od najjačih poznatih alergena. Osobe osjetljive na ambroziju pate od ozbiljnih rinitisa, a često i od astme. Prag koji izaziva reakciju je vrlo nizak - manje od 20 zrnca peludi po kubičnom metru zraka. Česte su unakrsne reakcije s drugim biljkama iz ove porodice.
Ambrozija osvaja Europu nevjerojatnom brzinom. Dobar promjer je Beč. Krajem 80-ih godina koncentracija peludi bila je najveća oko ponoći, a posljednjih šest godina najveća je u kasno poslijepodne i rano uveče. To znači da su biljke ambrozije sada šest sati bliže Beču. Brzina migracije biljke je između 6 i 20 km godišnje s istoka na zapad.
U Hrvatskoj je ambrozija prvi put uočena još 1941. godine, na području Podravine, Posavine i Slavonije. Danas kao korov raste u kukuruzu, soji, suncokretu, duhanu, krumpiru, šećernoj repi, povrću, voćnjacima i vinogradima. Korijenje pušta i uz seoske puteve, kanale, željezniČke pruge. Nakratko je mogu zaustaviti rijeke, tuneli, mostovi i naselja, no sjemenke poput pravih gerilaca uvijek uspiju pronaći put na drugu stranu, primjerice, promiješane s prašinom na gumama vozila. Plodonosna i izdržljiva, vrlo brzo zauzima svaki slobodan prostor, posebice ako su uvjeti dobri. Tijekom godina proširila se i na Dalmaciju i Istru, no najviše problema s ambrozijom imaju u kontinentalnom dijelu zemlje, u Slavoniji i Baranji, na prostorima između Save i Drave. Ta su područja na alergološkim kartama Europe označena alarmantnom "crvenom" bojom.
Ako ambrozija raste pojedinačno, treba je iščupati zajedno s korijenom. Za veće površine preporučuje se košnja prije negoli biljka počne cvjetati, i to plitka, nekoliko centimetara od tla. Ako je potrebno, mogu se upotrijebiti i kemijska sredstva.
U nekim hrvatskim gradovima (Zagreb, Osijek, Varaždin...) postoje službe koje se bave borbom za sprječavanje ambrozije, pa bi bilo dobro obavijestiti ih o prisustvu biljke u vašem susjedstvu i zajedno s njima aktivno sudjelovati u njezinu uklanjanju.
Čak i u slučaju da vi ili vaši ukućani ne bolujete od tog ili nekog drugog oblika alergije, obratite pozornost na pojavljivanje te biljke u vašoj okolini. Pokušajte je ukloniti sami ili uz pomoć udruga i ustanova koje se bave tim problemom, jer tako možda pomažete i sebi. Nikad ne možete biti sigurni da ta neugodna biljka sutra neće i kod vas izazvati neugodne alergijske simptome.
Udruga Zagrebački bokci namjerava kupiti traktor, koji bi im olakšao čišćenje ambrozije, ali trenutno nemaju 80.000 kuna kolika je cijena traktora.
Više na:
pliva1
pliva2
ambrozija
alergija
zavod
Post je objavljen 05.06.2007. u 13:34 sati.