Bio sam prošlog vikenda na godišnjici mature. Desetoj.
Bilo je strašno lijepo vidjeti opet sve te ljude. Neke od njih nisam vidio 5 godina (od prošle proslave), a neke ni svih 10. Ovog puta nije bilo samostalne organizacije nekog nadobudnog pojedinca iz mog razreda, nego je sve organizirala jedna mala firma koja se bavi organizacijom raznih stvari. Pozitivno: nitko od nas se nije morao nagnjaviti za organizaciju i pokušaje pronalaženja porazbacanih kolega i, još važnije, pozvana je cijela generacija iz naše škole, a ne samo naš razred. Negativno: došlo je do nekakvih šumova na relaciji pošta/organizator pa izgleda da određeni broj ljudi nije ni dobio pozivnice. Šteta, dosta ljudi kojima sam se veselio na kraju nije bilo tamo. Neki nisu dobili pozivnice, neki jesu ali svejedno nisu došli. Moram ustvrditi da ni atmosfera nije bila prisna kao na petoljetki. Preglasna muzika, preveliki prostor...
Sve u svemu, kad sam se u noćnim satima vraćao doma, osjećao sam se nekako tupo. Teško je to opisati, ali imao sam strašan dojam prolaznosti. I konačnosti. A tek je 10 godina prošlo... Uglavnom, lijepo je otići i vidjeti svih. Ne bih to propustio ni za što.
Priča:
Prijatelj je prije par ljeta kratko boravio na Hvaru (samo jednu noć). S obzirom da voli djevojke, a i one vole njega, ubrzo je s jednom otišao potražiti neki samotni kutak za trenutak intime s potpunim strancem. U blizini kluba u kojem su se zalizovali (kako bi rekla braća Slovenci) takvog kutka nije bilo pa su hodali malo dalje. Tako su naišli na pusto mjesto s posađenim maslinama koje su bile opasane žičanom zaštitom. Provukli su se kroz zaštitu, legli pod maslinom i...
U jednom trenutku ih je prekinuo čovjek s ručnom svjetiljkom i drskim pitanjem: «Što radite ovdje?» «Što misliš da radimo?!», odgovorio mu Prijatelj. Na to je čovjek sa svjetiljkom pokazao policijsku značku i pozvao ih da se obuku. Nakon što ih je legitimirao i otpratio s mjesta na kojem ih je grubo prekinuo u razmjeni fluida, upitao ih je pitanje: «Jeste li uopće znali da ste bili na prostoru Predsjednikove rezidencije?»
Prekjučer smo bili u kinu i gledali film Zodiac o istoimenom američkom serijskom ubojici. Preporučam, sjajan je.
Vic za kraj (po meni, prvi dobar vic o plavušama nakon dugo-dugo vremena):
Zašto plavuša uvijek dobije sve što poželi?
Zato što ima zlatnu ribicu.