Marketing
Volim šalu na stranu...
Moj prozor dnevnog boravka je okrenut prema školi, i vrtiću.
Sinoć ćujem neke prigušene glasove.Nešto kao, hej, daj, pst,hahaha, šuti, brzo,hahahah...
Ništa neobično.Tu se stalno okupljaju klinci i do kasno u noć galame, piju, zezaju se, tuku se,voze motorima...a naročito kad završi škola, kad nastupi ferje,onda znadu susjedi i policiju pozvati, jer ne mogu zaspati od galame, buke, i dernjave nabrijanih scootera, i kojekakvih ''prdilica''. Nisam sinoć obračao pažnju, jer manje-više, ni ne gledam što rade, (tek ako se začuje lom stakla, onda pogledam...) već jutos ugledah nešto što me razgalilo.
Nešto što je navuklo osmjeh na lice, nešto što moram podijeliti s vama...
Ovo...
E samo da mi je bilo vidjeti lice dječaka kad je našao svoj bicikl...
I to bih fotografirao, i stavio na blog....hehehehe....
Već sam pisao o zafrkanciji, i o šalama, ali nakon one zgode s klamericama, i grožđem, ovo mi je jedna od jačih šala....
Kako li su se samo sjetili odnijeti bicikl na krov škole, i svezati ga tako za gromobran da ga svi vide...e klinci, klinci.....
Šala je dobra, i ona je lijek. Osim ako se liječnici, kirurzi ne šale...
Onda to nije smiješno....
Dragi moji toliko za danas.Bistro vam bilo....
Post je objavljen 05.06.2007. u 09:33 sati.