
a danas je najsmjesniji dan. preobrazenja. sunce. spavah kod brata popodne sat vremena jer umorio me svijet. previse tmurnih lica. sada svira coco rosie i bas sam sretna. jura me ugostio. kad sam se probudila cak me pitao kako sam i kako je na faksu. osisao se. mislim... ima vec neko vrijeme da jest. samo spominjem. sad je drugaciji, a pritom uopce ne mislim na njegovu fizicku pojavnost, iako je i na taj nacin drugaciji. osloboden je. svida mi se ova glazba. kako bi matko rekao "kao neka slatka crvena lizalica". m.
javio se maloprije covjek (jos ne znam je li stvarno covjek) koji me jedno vrijeme ignorirao, bar formalno. a sve nekako i ide tim formalnim tonom, pomalo hladno. to jest... prilicno hladno. kao da ispunjava neki sivi obrazac. s druge strane medija, ja sam samo smetnja, samo usputni prolaznik, ja sam samo olovka, ili papir, a mozda sam i podloga (drvena kamena keramicka staklena svejedno). sada je odgodio razgovor --- bilo je to kao da odgada poslovni sastanak, zvucalo je tako. a spava mi se...
sutra je dan kada cu dozivjeti ponizenje... osjecam to. i osjecam da to je ono sto treba da se desi. nije me strah.
jucer sam se istopila. danas krecem ispocetka. svida mi se ovo. osjecaj je nekako leprsav, kao i danasnji ispit. vjerujem jedini takav. a seminar i izlaganje je bilo divno... jos jedna slatka crvena lizalica. njam
Post je objavljen 04.06.2007. u 23:41 sati.