dragi, dragi maliki princ
vrijeme prolazi, uspjevam poloviti trenutke, čak i sebe u njima, na trenutak
sve one duboko potisnute boli iz davnina uspjele su se odraziti kroz tebe,
odražavajući istinu, točno onu koju sama nisam mogla vidjeti
time se pokrenula preobrazba čiji sam svjedok
vjerujem da osjećaš
sebe pamtim kad osjećam, čvrsto i predano
rijetki su za sad ovakvi trenuci
učim vlastiti jezik, sve sam ih htjela naučiti,jedino sam svoj zaboravila
tko zna kakvim ću jezicima sve moći pričati kad naučim vlastiti
pisati isto nije lako naučiti kad ne poznaješ jezik
funkcije prirode u svemu tome
neograničenost iz koje nije potrebno bježati u dubinu
finih elemenata počinjem bit svjesna, posvuda
Post je objavljen 04.06.2007. u 23:30 sati.