Iz dubine najskrivenijih snova
Glasom srca sam te dozivala,
Željom nesagledivom, što je znala,
Preplaviti obale ove moje duše.
Eksplozijom svih mirisa života,
Što se s nosnicama poigravaju,
Dovela sam te na izvore ljubavi,
A ti si mi, za uzvrat, podario sebe,
Obilježivši mi svaki milimetar kože
Svojim dahom i tragom postojanja.
Tu, pred tobom, ogolila sam dušu,
I rasprostrla se bestidno, ali iskreno.
Sve sam ti rekla pogledom i dodirom
I vriskom želje, nenavikle na ispunjenje,
Dok su me emocje gušile u svojoj silini.
Prepoznao si trak iskonske svjetlosti,
Dok te milovala uspavanka ostajanja,
Uskrsnula žudnja i treptaj budnosti,
Naslonjene na naša slatka uviranja.
Tragovi koje smo ostavili jedno u drugom
Molitvom su zazivali na novo sjedinjenje,
U kojem se duše i tijela bespoštedno predaju,
U kojem i zvijezde blješte, ne zato što moraju,
Nego ih je svladala ljepota dostignutog trenutka.