Krvavi otisak na nebu….
nepravedno dijelimo sunce…
kao sto je nepravedna bila
nasa ljubav..
Ona stavlja mi cvijece u kosu
i pretvara duge sjetne noci
u novu buducnost.*
Tracak nade gasi se
kroz scene stvarnog filma..
Oziljci dovuceni iz daljine…
Nocu svatko svoje rane lize..
Nocas mjesec ima ljubicast sjaj
posebno za Tebe…
i odraz vidi se u tvom zrcalu ljepote.
Zvijezde na mojim rukama..
umorne oci sklopljene pred zoru..
Latice okrenute prema suncu…
blijede ipak pod rijecima proslosti…
Opijeni pogledi prema daljini…
Euforija u plasticnim casama..
Istina u zatvorenoj boci vina.
Zbunjenost u koracima..
Teturave sjene..
Suze prolivene uzalud..preveise njih..
i previse tuge u sretnom danu.
Alkohol kroz maleni zeludac.
Pijane oci..
Vrisak prelama tisinu misli…
Sama kroz vrijeme,
osamljena na obali proslosti..
*neshvacenost u rukama mlade djevojke..
Sjaj trebao je odnijeti sve u zaborav..
bar na kratko…
Ispod svega lezi sasvim
nesigurna osoba..
potpuno sama
sanja mjenjajuci proslost..
sanja Njega..
Sjaj pokusava sakriti
sve sto jest..
Stvarao mi je cestu kroz daljinu
I crtao note zrakom..
Ubijajuci me njezno kroz
Svoje rijeci..
Kasno sunce bilo je izislo
i jos se sjecam kako rasla je ljubav
kroz zrake..
i kako tekla je usporedno s vremenom.
Sjecam se kasnih suza na
blijedoj,izmucenoj mjesecini
i sjecam se kako trepavicama sam
dirala zvijezde
prolazeci duboko…
Post je objavljen 04.06.2007. u 21:48 sati.