Nisam te zeljela izgubiti,
izgubiti taj osjecaj...
Osjecaj plave krvi u sebi...
Jos si tu...
Ti, Ti si moj maleni osjecaj plave krvi,
i te tvoje preslatke smede oci koje me vode.
Vode kroz ove ostatke ostataka moga zivota.
U tebi sam nasla taj mistican mir...
Ne zelim biti kao andjel sa prljavim licem, nego andjel kao ti,
andjel sa smedim ocima...
Nitko ne zna tko si ti...
Ne znam kako da saznam tko si...
Ne znam ti cak ni ime...
Znam da ovo nema smisla, no nisi prosao kroz moje srce,
nego si ondje ostao...
Cekat cu da ti saznam ime, jer ne mogu naci toliko
dobar razlog da ti se obratim...
Ne mogu si pomoci, ne mogu tvoje lice i tvoje oci izbiti iz glave...
Tvoje lice mi stalno prolazi ispred mojih oci...
Znam da ce se nesto dogoditi i da cu saznati tvoje ime,
na neki nacin vjerujem i nadam se...
Samo mogu cekati...
Post je objavljen 04.06.2007. u 20:42 sati.