Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/totalnoizgubljena

Marketing

...tmuran dan...

rano jutro, ustajem se iz kreveta, bacam pogled van, vidim kisa pada.... osjetim grlo me pecka(posljedica "eksiranja" ne hladne, vec prehladne vode), lezim u krevetu jos 10-ak minuta, sjetim se da moram uciti, odlazim do prostorije koju svakog dana posjecujem bezbroj puta, obavljam sta moram, zatim odlazim po latinski i pisem zadacu.... uzimam pravo i malo citam... ali naravno nista se nemoze nazvati ucenjem... palim tv i gledam na RTL-u serije vec dobro mi poznate, legnem na krevet, pokrivam se dekom, zima mi je malo... vidim polako mi vrijeme ishlapljuje, moram se spremat... odlazim do ormara(kako to i biva), uzimam sta mi treba... nakon spremanja pakujem knjige, srecom nema ih puno... odlazim na stanicu, cekam bus, "brzo" stizem do skole, vec ih ima podosta... sjedam na klupu, uzivam, ali onda cujem zovno i ulazim u skolu u kojoj gotovo nikad nije dosadno(ne meni!)... sjetim se da sam redar(mrzim tu duznost!), obavljam duznost(aha, da bas)... proso skoro cijeli dan, odlazim na bus, guram se da bih sjela, uspjevam u tome(zao mi je ljudi koji stoje, ali jbg)... taman sto sam usla u kucu pocne pljusak, dobro sam prosla... gledam kroz prozor, a ono grmi, sijeva, pada, uzas... ali uzivam gledati kisu, iako nevolim biti na njoj... odlazim do svog dobrog starog prijatelja, sjedam ispred njega, zapovjedam mu da ude u MSN, sjetim se mogla bih napisati novi post, pa ga eo pisem, mjenjam dizajn i sad razmisljam...

suosjecam se sa svojim lijepim starkama(koje doduse ne blistaju, al meni su jepee), prosle su toliki put(iako su ne tako davno kupljene), a jos se nisu raspale, drze se koliko god im bilo tesko koracat po kisi i blatu, suosjecam se s njima... i ja se drzim koliko god lose prosla u skoli, koliko god osjetila da sam u nekim trenutcima prepustena samo sebi, koliko god zbog nekih stvari patila, ne raspadam se, konci to nedopustaju, drze se, bas kao i one... i zato znam da se na njih mogu oslnuti, da me nece napustiti, da ce se jednog dana i raspasti!raspast ce se, nece vise biti za uporabu, ali ce jedan dio sobe biti rezerviran samo za njih...


Post je objavljen 04.06.2007. u 20:11 sati.