Marketing
"Fališ mi do bola..."
Dok sjedim za kompijuterom i čekam mamu da mi donese ljepilo za herbarij slušam našeg Gibonnia i pjesmu "Ovo mi je škola" što je skoro pa kao stvorena za mene jer ja često moram drugi puta pametnije....
I razmišljam....kako mi užasno fale neki ljudi evo kao npr. moja seka. Ona je u Opatiji i baš u nedjelju ja šećem sa svojim "šogorom" i dadiljam male seke 
Nazovemo mi moju seku i tako ja pričam sa njom i shvatim da šta bi dala da je tu sa nama....
Koliko god se možda svađale ali da nema nje moje greškice bi bile trostruke...
Naravno tako i moj Yoda koji je u Osijeku sa kojim se čujem ali kad mi nema tko trgati moj jadni vrat u zavoju to nije to!!!! Ili da mi nema tko svakih pola sata reći da nisam normalna pa kak vam to nebi falilo...naravno i naš Vac koji je sad u Zagrebu još uvijek ako se ne varam, iako je i od tamo nam tipkao ali jedan vikend bez njega...
Pa sad kad razmišljam svi mi odlaze na fax, svi su gotovi sa školom i ostajemo samo Deky i ja, a ja najmlađa u društvancu 
Tako isto kada se sjetim starih prijateljica i prijatelja...npr. kad zaletim subotom u star ili Best pa stara ekipa iz osnovne i sad iz razreda potrči prema meni, pa to je osjećaj kad vidiš nekoga nakon ...hmhmh kao u nedjelju ja nakon 2,5 godine vidim frendicu koja mi je bila najbolja od vrtića pa sve do srednje...
Očito je da se svi vežemo za ljude, netko više netko manje (a ja sam u onom prvom) i zato svima veeelika pusa, i onima sa kojima sam prije bila, sa kojima sam sad i sa kojima ću još biti dobra :P a posebno mojoj seki, Yodi, Vacu i svima onima daleko od nas
Post je objavljen 04.06.2007. u 20:02 sati.