Ovih dana slavim obljetnicu – trideset godina od prvog napisanog i objavljenog retka! Uh, kad samo pomislim koliko je to – trideset godina! Ali, istina je: prošlo je za tren i bilo je bogato, ispunjeno i da,… smisleno.
Dakle, te davne 1977. godine, u časopisu “Sirus”, objavljena mi je kratka znanstveno-fantastična priča pod naslovom “Želja”. Mogao bih reći da se nisam mnogo promijenio. Još pišem o istim stvarima i još mi nije jasno kako ljudi mogu biti tako očigledno slijepi i ponavljati iste pogreške ponovo i ponovo.
No, dobro, iako bi moja “Želja” mogla biti napisana ove 2007., jednako kao i one 1977. (u tom se pogledu ništa nije promijenilo, štoviše, danas je u mnogo čemu gore nego tada) iskreno se nadam da sam bio pesimista i da djeca daleke budućnosti (nekih tisuću petstotina godna od sada) neće morati željeti takve želje.
I eto, samo za vas, drage moje čitateljice i čitatelji, repriza mog prvijenca. Nemojte biti previše kritični. Napisao ju je petnaestgodišnjak. Ali, poanta priče sadržana u datumu jednako je aktualna kao da sam ju pisao danas.
Želja
Zovem se Sen. Šest mi je godina i dva mjeseca. Već drugu godinu učim u Glavnom centru za osnovno obrazovanje. Dosad sam sve uspješno usvojio i roditelji su mi zadovoljni. Danas nam je voditelj naše skupine zadao zadaću: treba nešto napisati o svojim željama pod naslovom “Moja najveća želja”.
Moja je najveća želja uvijek bila da imam vlastiti svemirski brod kao moj tata, pa da lutam svemirom. Mama kaže da mi prve želje moraju biti ono što žele svi ljudi. Zato ću tako i početi svoju domaću zadaću:
Moja najveća želja______________04.06.3567.
Moja najveća želja je da svi ljudi budu sretni, da više nema ratova, da nigdje nitko ne treba ginuti, da se prestanu bacati bombe i proizvoditi oružje, da sva djeca u svemiru imaju što jesti i da imaju igračaka, da…
Post je objavljen 04.06.2007. u 17:57 sati.