Evo mene opet na starom mjestu,kod velikog stabla hrasta crnike na livadi pokraj dedove njive. Čekala sam ga ko i obično,u isto vrieme. Celo to vrieme u glavi mi se vrtila rečenica od jedne pjesme ku sam malo preradila,tako da bi bila prilagođena meni:
"Now,that you're back in my arms,the world makes sence."
Vrijeme je prolazilo,a njemu ni traga... Mislila san da je možda zaboravil. Odlučila sam čekat. Nakon uru vrimena, već se počelo smračivat. Kosi su se počeli derat,ča me još više naživciralo. Bila sam jako razočarana ča se ni pojavil. Sva bijesna,krenula sam prema doma kroz šumu! Kad sam došla na otvoreno,prolazeći pokraj druge njive,odjedan put sam ga vidila. Mazil se s nekom nepoznatom kujom. Bila sam u šoku!!!!!
Omah sam došla do njega,sva onako luda,i izderala se: "Jebem ti mater Doro,džukelo jedno malo posrano!!! Više ti nikad neću dat psećih kolačića!!!!! Izdajico!! Uživaj i dalje s ovom kujom Pupom! Da bar ju ponovno napumpal,pa da vam Mande zakolje potomke!!"
Bila sam jako ljuta,da nisam niti skužila ča govorim! Nikad to nebi poželila! Uglavnom...vratila sam se doma sva u bedu. Drugi dan je Turbo došal do mene,pa me tješil.
"Hvala ti Turbo!
Uloge:
Ja,Ury-osoba s "manjim" psihičkim poteškoćama
Doro-pas koji živi kod ludare
Pupa-pas os Sare,jebo je pupu i njezina kćer Lea(or Lajsa) je njegova
Turbo-malo,bijelo,rudlavo i 0-24 uspaljeno džukelo
Post je objavljen 04.06.2007. u 17:42 sati.