Jeez... koje grozno vrijeme, mrzim ovakvo vrijeme. Košulja i hlače su se skroz zalijepili za mene, i sama sebi idem na živce i smrdi rafinerija i vruće mi je a zima mi je po rukama i nogama i nemam šta obuć i moram učit i tražim razne stvari po netu i ništa ne nalazim i sve je prošlo ili skupo ili teško ili neprikladno, baaa.
Kupila sam rajf.
Sinoć sam legla neodređeno ljuta i spavala loše i probudila se u 10h umorna.
I mrzim dan kad odlazim u LJ jer je takva neka napetost (to je tata najviše kriv) kao da idem ne znam gdje a samo idem svojoj drugoj kući i svakih pola sata me netko pita "Kad ideš" a znaju da ne znam a znaju da to nije ama nikakav problem jer od kad saznam kad idem do trenutka kad krenem trebam 20 minuta i to je sve i uopće nema problema. Ako sam se ja ovako neprilagodljiva prilagodila, a uostalom JA idem i JA se pakiram i JA si planiram život....
Ide mi na živce što smo oboje nervozni na isti način i što ga nepotrebno napadam kad on mene nepotrebno napada i što prigovara mami (i meni ali to lakše podnosim) oko gluposti i ide mi na živce što ona radi ponekad takva bedastoće i ide mi na živce što mu nas dvije sve lijepo argumentiramo ali ne.
Ide mi na živce što me uopće ne sluša. Ma zapravo i ne... Zapravo i ne.
Ide mi na živce što mama ima ful posla.
Ide mi na živce što tata pokušava sasvim preuzeti kućanstvo i zabraniti svima da bilo što rade.
Ide mi na živce što u ovoj kući ponekad nemam više s kim razgovarati. (Ide mi na živce znači žalosti me).
Ide mi na živce besperspektivnost mog položaja. Ide mi na živce zakopanost.
I glupost. Moja. Snobizam. Caviare gauche. Champagne socialist. A bez ikakve realne podloge. Jede mi se kavijar btw. Idu mi na živce obiteljski mitovi - kurac palac. Koga briga?
Jučer sam razmišljala što bih da imam 100 hiljada eura pa 10 hiljada eura pa 5 hiljada eura. Ispada da su mi prioriteti Francuska i laptop.
A nemam ni 100 ni 10 ni 5 a bogami ni 1.
Ide mi na živce što moram učiti filozofiju religije. I što pravo nema smisla. Odnosno ima ali ne kad si ja. I opet vječito pitanje.
"Ti si se svega bojao"
"Više od mržnje zbunjuje ljubav"
Stvari su mi se uvijek ispreplitale.
Hoću da mi odgovore svi ljudi koji mi trebaju odgovorit na mejlove.
Želim početi rješavati stvari u svom životu a ne mogu. Odnosno ne mogu onom brzinom kojom želim. I na način. Mrzim odrađivati stvari i prelaziti glupe prepreke da bih možda, tek možda došla do nečega što možda, tek možda želim. I koliko to traje, pobogu!
Nisam se javila O za Barcelonu.
Arrrgh arghrgargh
Moram dić' jednu nepostojeću ocjenu....
imaginarni 999789888 pretvoriti u nešto više.
Post je objavljen 04.06.2007. u 15:48 sati.