...Zlocin nad zenom Bosne je istodobno zlocin prema Bogu.U zlocinu se,naime,ocituje i covjekova odredjenost Bogom,svojim Stvoriteljem,pred kojim on odgovara za svoj zivot i djela,dobra i zla.Ponekad u iskustvu zla covjek dozivljava i nemoc svoje spozaje o svrsi toga zla i krizu vjere u Boga.Ali,Bog mu je ipak konacna garancija za nezaborav dobra i zla.I onda,ako se odgodi zaborav u ljudskom pamcenju,i iznevjeri ljudska pravda.Tijekom proslog rata zena Bosne je bila pogodjena jobovskom patnjom,koja do neba vapije za pravdom,ne za osvetom.O tome dovoljno jasno kazuje svjedocanstvo Marije,zene iz Sarajeva,koje sam ovako zapisao u svom"pismu iz Sarajeva".
"Oce,muz mi je poginuo nevin u ovom ratu u vlastitom stanu.Ostali smo na zivotu samo ja i moje dijete.Ono je tesko bolesno,tako je od rodjenja.I prije pola godine u istom stanu dijete mi je pogodio
snajperist i ubio ga!Tada sam posumnjala u Boga.Boze,oprosti mi!Jesam li sagrijesila?!"Bio sam toliko zbunjen njezinim pitanjem,zapravo tuzbom na Boga,da joj nisam mogao nista na to odgovoriti:zajedno smo sutjeli.Ocito,ni ona nije ocekivala od mene gotov odgovor"(Bosna Srebrena,sluzbeno-informativno glasilo Franjevackog privincijalata u Sarajevu,ratno izdanje br.8,3/1994.,str.184).
Ta ista zena,zacudo,opet je spremna na prastanje i pomirenje,kojim se omogucuje pocetak drugacijeg zivota,bez mrznje i zlocina.Ali,valja reci da zlocin nad zenom Bosne moze spadati u krug grijeha protiv Duha Bozijega,na koje sam Isus upozorava kao posebno opasne i teske,kad kaze:
"Zaista,kazem vam,sva grijesna djela i pogrde,ma kolike bile,oprostit ce se sinovima ljudskim.Ali tko pogrdi Duha Svetoga,taj nece imati oprosta vise nikada,nego ce biti opterecen vjecnim grijehom"(Mk 3,
28-29).
Zena,naime,prema Bibliji nosi ime"Eva",sto znaci"majka zivota"-"majka svima zivima"(Post 3,20).Duh Boziji,pak,oznacava Boga kao izvora i stvoritelja svakoga zivota i nije slucajno da je hebrejska rijec"Ruach(Duh)zenskoga roda,u znacenju"majka".I grijesi protiv Duha Bozijega su upravo zlocini protiv zivota,cije je olicenje prije svega zena.Oprost od ovih grijeha trazi ljubav prema zivotu,ne samo svome nego i drugoga covjeka i svega zivoga!Zato onima koji to ne prihvacaju i ostaju slijepi u mrznji prema drugima,i prema zeni kao majci zivota,nema ni mogucnosti dobivanja oprosta,nego ih ceka zasluzena kazna.Takvih ocito ima,kao sto pokazuje i slucaj Bosne.
Zena Bosne,velika stradalnica u ovom ratu,nije,medjutim,unistena niti je postala manje vrijednom postovanja u sebi i za druge,u obitelji i cijelom drustvu.Uzviseno dostojanstvo neduzne zrtve izvor je jos vecega samopostovanja zene i daje joj neprolaznu vrijednost kod Boga i cestitih ljudi,pravednika.Na njih se takodjer odnosi biblijska rijec pouzdane nade:
"Duse su pravednika u ruci Bozijoj,i njih se ne dotice muka nikakva.Ocima se bezboznickim cini da oni umiru,i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreca;i to sto napustaju kao propast,ali oni su u miru.Ako su,u ocima ljudskim,bili kaznjeni,nada im je puna besmrtnosti"(Mudr 3,1-4).
Zlocinac je,pak,obiljezen kainovskim znakom prokletstva na zemlji i na nebu(Post 4,9-12;Mt 25,41-46).
Dao Bog da iz zrtve bosanske zene nikne novi zivot,zenskih i muskih bica,njihovog zajednistva u pravdi i ljubavi!I kao plod toga-mir i blagostanje Bosne i Hercegovine.
Post je objavljen 04.06.2007. u 14:03 sati.