Marketing
Smijmo se dok pada kiša!
Oh, eto i mene u vrlo veselom raspoloženju na kojemu zahvaljujem Nuici i Luciji koje su me posjetile na poslu i družile se sa mnom pa se nisam osjećala tužno i jadno kao obično na ovaj dan.
Ovako sam baš dobro raspoložena i preslušavam novi album Sandija nazvan, više nego maštovito, Sandiland. Sad bi moja Bolja Polovica rekla da šutim i pišem o sebi a ne o ljudima s posla, pa tako neću pisati o Sandiju već o sebi i svojim glazbenim nazovimo ih flopovima.
Moj glazbeni ukus možete vidjeti u onom boksiću koji odnedavno krasi desnu stranu mojeg b(r)loga. Mogu ja poslušati i svašta drugo, vjerujte mi, ali prvom prilikom ću se smijati na račun nekoga tko ne sluša sve što i ja.
Međutim, ima nekoliko pjevača /pjevačica i grupa koje volim ili sam voljela u nekoj fazi života a za koje znam da bi se većina vas smijala. Pa izvol'te, smijte se, that's what I'm here for!
U Tajči sam bila zaljubljena dvije duge godine moga djetinjstva. Možda čak i tri, ali nisam više sigurna jer je to bilo davno i u drugoj državi. To je bila osnovna škola i ona je tada bila sve o čemu sam ja sanjala i maštala. Kako ja mrzim površnost u svemu (a često sam joj sklona, nažalost) tako sam je voljela svim svojim nejakim srcem pa sam jednom prilikom bila kod Tajči u stanu i pila sok s njezinom bakom i sekom i mazila njezinu pudlicu. Ona je tada bila ne turneji negdje. Drugi puta je Tajči imala prometnu nesreću u mom kraju i zabila se autom u ogradu mog koreografa Đure. Moram li reći da sam sutra otišla do Đure i skoro ljubila stupić na kojemu su se vidjeli tragovi ogrebotina?! Treći puta sam bila bolje sreće i upoznala sam je a imam i sliku koja me sjeća na jedan od vrhunaca moga života. Teško je tu ljubav objasniti nekome tko je nije osjetio, ali recimo to ovako: da me je Tajči tada pitala bih li ostavila roditelje i doselila se k njoj, rekla bih da. Tajči je bila the one! Osim nje i Ena Begović i Tanja Torbarina.
Mišo Kovač. Ono Mate nisam usvojila i nervira me. Rubač, jesi vesela sad? Mišo je uvijek bio tu negdje. Tatu mi je nervirao otkad znam za sebe pa je vječito branio da slušamo Mišu. Kako po babi imam i preveć dalmatinskih gena kamenih, meni je od malih nogu nekako vragolanski zatitrala obrva na Mišin glas. Kasnije je to bila zajebancija, a jedna od Bracikinih grupa se zvala Mišo Kovač, Luka i brodovi i to je bila glavna sprdnja u selu Osijeku prije dosta godina. De si zamislite kako zvuče punk obrade Mišinih hitova! Ma, nema ga boljeg. Eh, da, kako kod mene ništa nije jednostavno, upoznao moj Tata prije nekih godinu i pol u Bizovcu na Biloj noći Mišu i doveo ga kući k nama na ručak. Nazvao mamu i rekao da dolazi s Mišom. Mama mislila na jednog prijatelja iz škole i skoro se onesvijestila kad je the Legend vidjela pred kućom. Gdje je bila Tedica? Nema pojma jer joj to nitko nije dojavio i o svemu je saznala post festum, onako uz kavicu na terasi „e da, jel znaš da smo upoznali Mišu?“. Tedica je duboko uzdahnula i rekla “A jebi ga!“ Nema smisla da ubijem nekoga od najbližih. Ali bit će još prilike, Mišo je legenda. Mislim, bit će prilike da Mišo i ja zapjevamo skupa, a ne prilike da ubijem nekoga od najdražih.
O blože, sam stvarno kratke pameti. Evo već 10 minuta nisam ništa napisala a u glavi sam imala još nekoliko jako dobrih primjera. Ishlapilo. Stvarno je došlo vrijeme da si pišem bilješke.
Dodat ću još nešto ako se sjetim. Odoh sada raditi, iako je ponedjeljak.
Post je objavljen 04.06.2007. u 14:07 sati.