Kada bih trebao izabrati riječ koja najbolje opisuje moje osjećaje nakon subotnje Konvencije, onda bi to bila riječ ponos. Ponos na stranku, sve njezine članove, ponos na delegate, njih 1537, ponos na Željku, Milana, Tonina i Zorana, koji je na koncu izabran.
Pokazali smo koliko smo drukčiji od drugih. Gotovo da nema te stranke u Hrvatskoj koja se u trenutku izbora predsjednika nije podijelila, a mi smo tu proceduru prošli na najljepši mogući način.
U utrku je ušlo četvoro relevantnih kandidata, od kojih ni jedan nije bio izraziti favorit, niti izraziti outsider. Četvoro SDP-ovaca od kojih je svaki mogao biti izabran. Cijeli je postupak prošao demokratski, mirno, vez svađa i podjela, a kandidati su se predstavili članovima stranke u pet gradova, odgovarajući na njihova pitanja, pazeći pri tome da pokažu uzajamno uvažavanje, čuvajući se da jedan o drugome ne kažu išta ružno. U istom stilu obratili su se i Konvenciji.
Atmosfera na samoj Konvenciji bila je upravo svečana.
Film o Račanu, prikazan na početku, ganuo je sve. Još jednom se na sve nas prelio onaj Ivičin tako prepoznatljiv stil osobne skromnosti, tolerancije, uvažavanja drugih, stil drugarstva, zajedništva, poštenja, odsustva svake bahatosti, stil pristojnosti, opet je pred nama oživio Ivica Račan, običan čovjek, jedan od nas, naš drug, naš prijatelj. Po tim njegovim vrlinama bili smo cijenjeni godinama i te smo vrline zadržali i pokazali u subotu pred svima kao najljepše Račanovo nasljeđe.
U istoj prekrasnoj atmosferi proteklo je i glasanje u oba kruga.
Svaki delegat imao je svog favorita, znao je za koga želi glasati, ali svoj izbor nije nametao drugima, niti su se stvorila četiri međusobno suprotstavljena tabora.
Proglašenje Zoranove pobjede bio je vrhunac svečanosti zajedništva. Nije bilo poraženih, nije bilo gubitnika, prvi su mu ruku stisnuli Željka, Milan i Tonino, a prve izjave novoga predsjednika bile su afirmacija njih i svakog člana stranke. Nitko nije suvišan, nitko nepotreban.
Nakon Konvencije zaustavljaju me nepoznati ljudi i čestitaju na toj svečanosti demokracije, a ja osjećam neskriven ponos.
Lijepo je ovih dana biti SDP-ovac.
Post je objavljen 04.06.2007. u 12:10 sati.