Marketing
I po Mađi se planinari.. o da!
Da, da, unatoč predrasudama po Mađi možete hodati ohoho.. ho! U Mađi je najviši vrh Kékes (1,014 meters), a u blizini Hrvatske najbliži i najviši je vrh Zenge (Zengő) u mađarskoj Baranji, visok čak 682 m. Zenge je poznat je po tome da su Mađari 2005. odbili izgradnju NATO radara na vrhu, jer nisu željeli ugroziti prirodu. Svaka čast. 
Više o planinama u Mađi pročitajte ovdje.
Meni je prošli vikend bilo treći put da sam išla planinariti po Mađi. Ove godine bili smo na Harsany Hegyju (poznatijem kao Aršanj), preslatko vulkansko brdašce blizu poznatog sela Villanyja i na Cigan Hegyju (da, dobro ste pročitali "Cigan") blizu grada Komloa. Na tom Cigan Hegyju je bilo ubi, Bože, dosade i napora. 
U subotu smo se odlučili za planinarski izlet na Jakab Hegy! Prekrasna šetnja od 3,5 h, nakon toga ručak u zgodnom etno-restoranu, posjet ergeli s konjima i, u povratku, odlazak na općepoznati toranj iznad Pečuha (Pécs), zaštitni znak tog grada. No, ono što me posebno dirnulo na ovom izletu bio je odlazak do Erfija (Orfű), gradića ili ovećeg sela koje leži na par jezera. I dok svi Horvati trče na Balaton, ovo je za mene bilo pravo otkriće. Sve izgleda vrlo civilizirano i uredno! Kako je to, ljudi moji, sređeno, za kupanje, za pecanje, za dječju igru.. prilazi super uređeni, mape sve okej, smještaj kakav god želite, hrpe restorana.. Mađari su stvarno daleko ispred nas! Nažalost, tamo je tako pljuštalo da nisam uspjela ništa pofotkati. Ali ići ćemo opet do Erfija pa će bit i fotkica!
No, idemo redom! Krenete prema Pečuhu, međutim, najpametnije je da ga zaobiđete s njegove zapadne strane i produžite na sjeverozapad prema mjestu Cserkűt (Čerkut). Prije središta i prije crkve u tom mjestu pazite s desne strane i naići ćete na više planinarskih markacija. Možete se odlučiti za koju god želite da bi došli na vrh ovog dijela Mecseka.
Evo za početak, da vidite gdje se sve može skitati po brdu Meczek u Baranji. Ova slika nije moja, uzela sam je s Neta. Dakle, brdo je Mecsek, a mi smo išli na vrh Jakab Hegy.
Prvo, ako niste do sad planinarili po Mađi, morate bit jako oprezni s njihovim kartama! Naime, fenomenalno obilježavaju planinarske mape: s nekoliko geometrijskih oblika i nekoliko boja, tako da su kombinacije brojne. Zato morate bit pažljivi što se tiče čitanja i proučavanja karte. Na terenu, bar ove tri što smo mi prošli, sve je dosta dobro obilježeno i teško da ćete se pogubiti dokle god ste koncentrirani. Evo par primjera planinarskih oznaka..
Mi smo, recimo, pratili cijelim putem plavu, s tim da je u početku bila plavi trokut, a kasnije plava vodoravna crta. Karte smo posudili od starijih planinara..
Na doljnjoj slici možete vidjeti naš cilj.. Mi idemo podno ovog prekrasnog oblaka, gdje se nazire stjenoviti dio.. s druge strane brda silazimo.
Zemlja je tu nevjerojatno crvena ili, bolje rečeno, roza..
Divna šuma, ugodna za hodati..
Putem ćete prelaziti simpatične prepreke, od kojih su neke riješene na sljedeći način:
Dolazak pred stijenu koja se vidi s ceste.. luda boja, prekrasne stijene!
Konačno dolazimo do poznati vidikovac u ovom kraju s kojeg se vidi čak i Papuk i Krndija! Tamo smo zatekli grupu srednjoškolaca s profom i svi su odreda pušili. Nevjerojatno. Vidikovac je nakon njihovog odlaska izgledao kao velika pepeljara. 
Par minuta hoda od vidikovca i evo nas do ostataka stare utvrde..
Tu u blizini je i izvor vode, navodno je svježa i pitka, ali to se ne bih usudila provjeravati. Zanimljivo da smo u šumi do našli čovjeka koji je pripremao roštilj, sam-samcat! Dima je bilo na sve strane, klope i cuge, također, no, ljudi nigdje! Je li on to sam za sebe pripremao - ne znamo! No, par minuta nakon ove fotke spustio se gadan pljusak koji nas je pratio do kraja. Još bar sat vremena! Što je s likom bilo tko će to znati..
Evo sad malo s farme konja koju smo posjetili..
Taman uhvatila konju kako se diže..
Konji se mogu iznajmiti za jahanje..
Ovaj je valjda maskota, meni je izgledao strašno.. GMO životinja! I stalno je, siroče, išao za nama.. 
Bili smo na kraju na ručku u restoranu Ratz u kojem smo papali finu divljač, meso i povrće s roštilja, pili prefin traminac i guštali u pogledu! Restoran je na brdu oko kojeg je ergela konja, sve je uređeno u etno-stilu, ima se što za vidjeti! Svaka čast Mađarima! Usput, ondje se često organiziraju svatovi, imaju i sobe za prespavati za 60-ak ljudi, sve pet i profesionalno!
Neki su papali miješano meso s roštilja koje je došlo u obliku ovećeg brda hrane..
Impresionirala nas je sala za svatove, decentno uređena s pogledom na dolinu i zelenilo, divno!
Nismo upsjeli skužit jel ovaj rida/plače/spava/trijezni se..
Nažalost, ništa od fotkanja jezera u Erfiju, kišilo je nemilice..
Zato smo u povratku stali iznad Pečuha, otišli liftom gore na vrh tornja i tamo uživali u pogledu! Odlazak na vrh plaćate 650 forinti, ako vas je više od 4 onda je karta 450! Na vrhu imate restoran gdje možete popiti cugu ili papati, mi smo bili siti pa smo taj dio zaobišli!
Pečuh kao na dlanu s tornja.. Inače, toranj je izgrađen 1973. godine. Stara socijalistička mrga.
Za kraj.. spuštanje s tornja, još jedan prekrasan vidikovac s nekim komunističkim spomenikom, ja sam se odlučila za nešto puno romantičnije.. dvoje mladih Mađara!
Post je objavljen 04.06.2007. u 12:49 sati.