3. Rock glazba i masovna kultura
Rock glazba i rock ikonografija, u svojim začecima bili su vezani uz mlade kao grupu i bili su nosioci njihovih “buntovničkih” ideja i stavova. U današnje vrijeme, svjedoci smo činjenice kako nisu samo mladi ti koji zanemaruju konformizam i uniformiranost i kako postoji veliki broj raznolikih društvenih grupa koje se okupljaju oko novih normi i vrijednosti, nasuprot tzv. “društvene konfekcije”.
Potrebno je naglasiti kako i takve, raznogeneracijske skupine prihvaćaju glazbu, a naročito rock glazbu kao nositelja i promotora svojih ideala. To možda dugujemo činjenici kako su rock buntovnici iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća ipak malo “odrasli” i nisu više glasnogovornici, a niti predstavnici mlade generacije. Međutim, rock je ostao, sada kao vječna i trajna ljubav.
Moglo bi se reći, kako u današnje vrijeme postoje dvije vrste rock – pobornika: onih koji to čine isključivo stoga što su se “navukli” na pakleni ritam i frenetičnu glazbu, te je sad slušaju isključivo radi nje same; te onih koji još uvijek vide u rocku izraz pobune protiv društvenih konvencija. Potonju skupinu najviše čini, još uvijek, mlađa populacija.
Menheim tvrdi kako se mladi ljudi u većini društava zateknu u posebnom nizu profesija i uloga i da samim tim razvijaju svijest o sebi kao vršnjačkoj grupi, ali da se svijest o zajedničkoj generaciji rijetko razvija ne samo u odnosu na neposredne probleme određivanja vlastitog identiteta, već i u odnosu na povijest, kao generacijska svijest. u određenim povijesnim situacijama – Menheim je mislio na razdoblja korijenitih društvenih promjena i stanje poltičke nestabilnosti – vršnjačka grupa postaje generacija i kultura mladih postaje politički orijentirana. (Frith 1987;28)
Iako ga mnogi doživljavaju kao politički pokret, rock je glazbeni oblik i kao takovog ga se mora promatrati iz sociološke perspektive. Dodatnu teškoću bi mogla stvarati činjenica kako se rock izvodi u vidu pjesme koja može biti podložna analiziranju riječi.
Kulturni značaj rocka zasniva se na njegovom glazbenom obliku, dok se ideologija rocka ne izražava u glazbenim terminima. Rock nema jedinstveni glazbeni oblik, već je proizvod kombinacija glazbenih oblika.
Vjerovanje da se vodi stalna borba između glazbe i komercijalnih interesa leži u osnovi ideologije rocka; u određenim trenucima umjetnici i publika uspijevaju prekoračiti granice koje nameće sistem, ali poslovni interesi uglavnom zadržavaju presudni utjecaj. (Frith 1987;246)
Htjeli mi to priznati ili ne, rock je glazba kontrakulture samo povremeno i kratkotrajno. Industrija, pa tako i glazbena, ubrzo preuzima kontrolu i korumpira proizvode.
Rock se ne može prosto konzumirati, njemu se mora prići kao i ostalim oblicima umjetnosti – prepustiti se u njegovim oprečnostima i naporima da bi se isti ponovo tumačili kao dio vlastitog iskustva slušatelja. Ovakvo angažiranje ima intelektualni i moralni karakter, a rezultira obogaćenjem i može uznemiriti. (Frith 1987;260)
Prenosimo:Hrvatsko sveučilište
Post je objavljen 13.06.2007. u 08:00 sati.