1. Rock i mladi
Rock and roll, promatran kao masovni pokret, ili čak kao ideologija jednog masovnog pokreta, uz sebe veže mladu generaciju. Pojam mladih se i na ovom mjestu koristi kao ideološki pojam: u okviru svog sadržaja nosi vijest o tome kako djeca srednje klase namjerno usvajaju vrijednosti nižih klasa (a dugo vremena se vjerovalo kako je rock and roll ne samo glazba, već i ideologija niže klase) – sirovost, uzbuđenje, korištenje prilika, ležernost, prepredenost, autonomiju i čvrstinu i tako se svjesno suprostavljaju vrijednostima svojih roditelja (za razliku od mladih radničke klase koji su se jednostavno zabavljali na putu ka konformističkom životu).
Mladi, okupljeni oko rock – ideologije nisu podobni da mnogo mudruju, ali su vrlo podesni za akciju. (LeBon 1989;27)
Samo ako se malo zadubimo u psihologiju gomila, moći ćemo razumjeti kako zakoni i uredbe malo utječu na njih; kako su gomile nepodobne da imaju kakvo drugo mišljenje osim onoga koje im je nametnuto, da se gomile ne mogu voditi pravilima koja su utvrđena na čistoj teoretskoj pravičnosti, već samo onim što ih može impresionirati i zavesti. (LeBon 1989;30)
Mogu li se uistinu, mladi, kao pobornici rock-ideologije, smatrati gomilom sa snagom djelovanja i imaju li mladi rockeri ustinu takvu razornu moć?
Do potpune integracije popularne glazbe i kulture mladih došlo je pedesetih godina prošloga stoljeća i ta je integracija simbolično izražena preko novog oblika glazbe, rock and rolla i novog tipa mladih ljudi – rockera. Mladi su oduvijek imali svoje idole, ali je rock bio nov po tome što su njegovi izvođači bili «jedni od njih», što su bili istih godina kao i mlada publika i što su imali slično porijeklo i zajedničke interese. Tako je mladima bilo mnogo jednostavnije poistovijetiti se sa svojim idolima.
Glazba je vrlo važna za grupe mladih i to iz dva razloga: Ona je sredstvo putem kojeg grupa definira sebe, a istovremeno predstavlja osnov statusa pripadanja toj istoj grupi. Teenagerski stilovi odražavaju potrebu svih adolescenata za «pripadanjem» i jedan vid grupnog identiteta predstavlja i preciznost u stilu. S obzirom na to da rock-stil sebe prvenstveno definira kao stil pobune nad konvencijama (to je bio i jedan od glavnih razloga nastanka istog), vrlo je vjerojatno kako će «klinci», koji su u svojoj adolescenskoj, samoj po sebi «pobunjeničkoj» fazi, vrlo rado prigrliti rock and roll, a zajedno s njime i svu pripadajuću mu ikonografiju.
Glazba se koristi i da bi se zasnovao identitet u smislu razlikovanja mladih i starijih i u obilježavanju nekog mjesta ili vremena kao nečega što je isključivo «za mlade». Tako glazba postaje najpriručnije sredstvo pomoću kojega mladi mogu pokazati kako imaju kontrolu nad svojim sobama, klubovima i uglovima, nad svojim «bircevima» i diskotekama. Često je mladima glazba samo pratnja za jednu aktivnost, a ne njezin izraz.
Prenosimo:Hrvatsko sveučilište
Post je objavljen 09.06.2007. u 08:00 sati.