navikla sam na jeftino pivo, svoje veselo drustvance i njihovu losu naviku da odlaze kuci u krivo vrijeme.
cijeli dan pretrazivali oglase ne bi li pronasli glagolske oblike koji najvise odgovaraju nasoj neumoljivoj pristranosti, lokal-patriotizmu i nepresusnim razgovorima o intimnoj povijesti covjecanstva.
odgledala sam cak polovicu filma s halle berry (or vatever), navukla suknju, pustila kosu i zavrsila u gjuri. dan nakon prvog lipnja, dugo iscekivanog datuma u tjednu osudjenom na propast. zajebao me gotovo jednako dobro kao sto to ljudi rade prvog travnja (iliti zvucnije, aprila). no ipak, muzika mojih poznanika bila je luda, luda, luda, ime im je uspjesno obranjeno i sve u svemu, zadovoljna sam ishodom iako ne i toliko slavom doticnih poznanika. malo previse egoizma za prvi javni nastup. fak of, hani bani!
~°~°~°~
koliko malen poraz treba biti da bih ti rekla da me vodis bilo gdje?
noc se cini duga, ali ljeto je stiglo. moramo brzo pobjeci, napraviti atmosferu i prijeci na visu razinu odnosa. poznajemo se vec dosta dugo, unaprijed znam da ces me ugristi za vrat i da ce, koliko god njezno bilo, ostati ljubicasti trag na kozi.
autobus ce doci umjesto tramvaja. neposredno prije susreta na kolodvoru poslat ces poruku, prepateticnu za ovaj trenutak kada te ugledam u bijeloj majici s druge strane ceste. izbrisat cu je mahinalno. poljubit ces me odmah, hladnu i iznenadjenu jer to nije nas stil, izgledamo kao par u cetvrtoj godini veze osim sto sam ja premlada za takvo sto.. na radiju ce svirati Faith no more, odusevit cu se pjesmom, a ti ces klimnuti i biti zgodan za volanom. spomenut cu i medvedgrad i sljeme i sve neke visoke geografske predjele u blizini, a zavrsit cemo na jezeru, dosadnom i precijenjenom. poklonit cu ti jedan dobronamjerni shamar. pitat ces me o menstruaciji i vremenu, i gdje sam bila dosad, i nagovarat ces me na normalan provod u krevetu, ali meni se samo negdje ide, ide, ide... ah, ta monotonija nakon cetiri godine!
necemo ni primijetiti kad se prije razdanilo. na tvom satu bit ce sedam, na mome pet. zesce zapeli u paralelnim svemirima. uvijek obrnuti, uvijek bijesni jedno na drugo jer si ponovo pravimo sranja u zivotu, s napuhanim kulerskim stavom i prisutnim natjecanjem u dominaciji. dodat ces mi Phillip Morris, pa mi prsti nece ostati zuti, pruzit cu ruku kroz prozor na krovu i reci da si pogrijesio skretanje. vratit ces se i dovesti me tik pred kucu. u zadnji cu tren odluciti da mi nista nece namjerno ispasti i ostati kod tebe, pitati jel i ti ides kuci, sjetiti se tvog sna o kupnji stana i uzdahnuti.
po prvi put, poljubit ces me i na rastanku. ne, mi to ne radimo. inace.
spavas?
Post je objavljen 04.06.2007. u 00:39 sati.