Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dagoberhr

Marketing

Čestitka za Valentinovo

"Dosta mi je više svega!"

Da, da, to je ta slavna rečenica kojom moja ljubav izražava kako je njoj teško u životu i kako se život nemilosrdno obara na njezinu jadnu, nezaštićenu i nespremnu dušu. Ona je tako premorena od života, ona je sita svega... Ona, naime, znate, "ne može više".

Šta više ne može? Čega joj je dosta? Svega? Ne! Reći ću vam čega joj je zasigurno dosta: Dosta joj je mene.

Nevjerojatno je koliko mi "šovinisti i ženofašisti" (hvala ti, draga) možemo biti glupavi i slijepi, kad čujemo svoju ljubljenu kako izgovara ovakve rečenice. Očito je nama muškarcima previše strana ta podsvjesna komunikacijama simbolima, koju žene tako pažljivo gaje, a da bi odmah shvatili što nam poručuju.

Ma pička mu materina, njoj je - zamislite vi te traume - njoj je "dosta više svega". E, PA JEBEM TI MATER I MENI JE DOSTA TEBE I TVOJIH SRANJA! (Izgovoriti u dahu, intonacijom kiklopa.)

Dakle, gdje bi mogli početi?

Pa... Recimo za lagani uvod da mi te pun kurac, glupačo jebena egocentrična. Ne znam za koji kurčev kurac stalno moraš biti toliko egoistična. Pička ti materina prokleta, ponašaš se kao da nikad nisam ništa napravio za tebe i zato kad nešto zatražim zgražaš se nad mojim zahtjevima, a ja, kao neki idiot, osjećam se kao da i za te mrvice koje molim moram dobiti po glavi. Kao da sam najružniji i najgubaviji prosjak na ulici kojeg ćeš lupiti nogom od gađenja, samo da te ne dotakne. Idi do vraga! Jebeno kipi u meni već dugo, dugo vremena: zar nije sada prilika idealna?

Ali neeeee, ja inače uvijek pronađem opravdanje za svoju dragu. Pa nije njoj lako u životu, ima ona ovakvih-onakvih problema, pa nisam ja dobar prema njoj, imam premalo razumijevanja, ona nema prijatelje kakve želi imati i kakve nesumnjivo zaslužuje... I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje u jebeni beskonačni niz njezinih i samo njezinih problema.

JADNA ONA! (Osjeti li se sarkazam?)

Pa hajde da vidimo, recimo, zašto moja fantastična životna družica nema prijatelja? Zato jer je jebeni egoman koji očekuje od svojih prijatelja da su joj 24 sata dnevno na raspolaganju kako bi ju neprestance mogli ohrabrivati kroz teške staze života. Jer znate, ljudi moji, ona je iznimno traumatizirana osoba. Nikome na ovome svijetu nije tako teško kao što je njoj! Ne, ne! Ni samome Papi nije tako teško, što da vam kažem. No, kao što rekoh, zašto nema prijatelja; pa, mislim, ipak je ona fantastična osoba koja daje sve od sebe da bi održala ta prijateljstva, a tako malo dobiva zauzvrat. Dobiva GOLI KURAC jer to je i zaslužila svojim jebenim egoizmom i licemjerstvom.

Licemjerstvom, pitate se? Pa naravno, licemjerstvom! Zar nije osoba koja jedan dan pljuje nekoga, a drugi ga dan svesrdno brani licemjer? Zar nije još veći licemjer kada ona mene napadne, da što ja pljujem njezine prijateljice, kao da ona to ne radi? Zapravo radi, ali razlika je što ona to smije raditi, a ja ne smijem. Ja vječno moram, kao malo i strpljivo pseto, poslušnički slušati, mirno primati i s odobravanjem na svaku njezinu riječ potvrđivati da je ona traumatično i nesretno biće koje njezini prijatelji nikako ne razumiju jer su glupi, sebični i tašti.

E pa jebi ga, draga moja, ti očito živiš na sajmu taštine, gdje sam ja samo tvoj priglupi sluga, je li, pička ti materina?! Ja sam dobio povjerljivu i zahtjevnu ulogu idiota koji će cijeli život puziti pred tobom i vući te za skute ne bi li me primijetila?!

Primijeti ovo draga moja: Jebem ti mater glupu! Aha! Pa da. Jesi to primijetila? Nisi? Ah, žao mi je, nismo u mogućnosti replicirati ovo. Čekaj! Ipak jesmo. Evo ga opet, za tebe dušo, i za one koji slabije vide:

JEBEM TI MATER GLUPU!

Eto ga! Lijepo, zar ne? Eto. Ma znao sam ja. Nisam ja tako loš, zar ne? Ma jesam, znam, najlošiji sam na svijetu i pička sam kakve nema jer samo zahtijevam, a nikada ništa ne dajem. Baš pičkasto od mene, zar ne? Jebem mu mater, što sam glup, a? Jebi ga, oprosti draga, nemoj me, molim te, ostaviti, ja sam ipak najveći gad na ovom svijetu i ti si sigurno jedina na ovom svijetu koja će trpjeti moje nepodopštine i gadosti! Molim te draga, smiluj se! Ne napuštaj me još! (Osjeti li se sarkazam?)

Bijednice patetična! Kako li je tebi teško u životu, je'l da? Kolike si ti samo traume proživjela, je li tako? Jadno moje malo, napaćeno stvorenje. Dobro je što si imala svoje pseto, tj. mene, uz sebe da te prati, štiti i brani na tom trnovitom putu života...

Oh! Pa da! Glupavog li mene! Pa to je pseto samo smetalo na tom putu, zar ne? Tražilo je hrane i vode, je li tako? Pa da, da, da... Kako li se samo usudilo, pitam se, pitam? Tražilo je malo ljubavi, privrženosti i pažnje? Pa to pseto je stvarno glupavo! Svi bi se normalni psi zadovoljili bačenim kostima, ali ne, ovo naše pseto je bilo toliko bahato, pseći Oliver Twist, i zamislite, zatražilo je još! Ovo pseto je zatražilo više! Kako nerazumno, kako pokvareno, kako nečovječno od tog smrdljivog mješanca!

Da, mješanca, zar nisam spomenuo? Uza sve ovo, to pseto nije bilo ni čistokrvno. Ne, ne, to je bio jedan običan mješanac, kojeg si ti zapravo, draga, pokupila na ulici "smilovavši se". Da, istina, nekoć ti je njegovo lice bilo simpatično i milo, a sada ti je mrsko i odbojno. Ne voliš ga više niti pogledati, a kamoli pomaziti. Ipak je to oduzimanje tvojeg dragocjenog vremena. Nevolja je što te to pseto svim srcem zavoljelo i dalo bi život za tebe. Ali tebi je mrska sad takva pomisao! Zar da imaš na duši takvog smrdljivog mješanca? Kako bi se lijepo bilo riješiti psetanca na što bezbolniji i lakši način...

Dokle tako, pitate se? Dokle god to pseto bude moglo pružiti bilo kakav oblik zadovoljstva u gospodaričinu životu, ma koliko to zadovoljstvo banalno bilo. To je stara narodna logika. Držat ćemo ga dok ne svisne, nikom ne smeta. Smeta samo kad se uzlaje, ali onda se uzme šiba i namlati ga se tako da pet tjedana ne izlazi iz svoje kućice, nego se samo pokorno prehranjuje ostatcima ostataka i pri tome zahvaljuje Bogu što je gospodarica tako milostiva pa mu i to nije oduzela zbog njegove grozne zloće. Kako romantično, kako predivno, kako odvratno!

Dušo moja, jebem ti ja mater, kad sam najlošiji na svijetu, onda ću biti najlošiji na svijetu - sam. Ako nemam nimalo razumijevanja onda ću se sam razumijevati, a druge ću pustiti na miru. Ako ne znam pružiti nimalo podrške, onda ću se sam podržati, a druge neka drugi, koji znaju kako, podržavaju. Ako nisam niti jednim svojim djelom zaslužio onoliko pažnje koliko tražim, a onda, do đavola! Idi ti lijepo na jednu stranu, ja ću na drugu. Nadam se da ćeš pronaći neko pametnije pseto. I poslušnije, jer ovo pseto je ipak previše bilo sklono pobunama.

Glupačo jebena! Na koji sam te način pretvorio u biljku? Lažljiva glupačo, biljka si bila kada sam te upoznao! Uvijek je ta ista priča: ja uništavam tebe, ja tebe mučim i zlostavljam i stalno nešto tražim od tebe. E pa dobro, evo onda ovako:

IDI TI U TRI PIČKE MATERINE I NIKAD MI SE VIŠE NE POJAVLJUJ PRED OČIMA!

I SRETNO TI VALENTINOVO!


T.A.F.K.A.M.
(The Artist Formerly Known As Melvin)

Post je objavljen 03.06.2007. u 23:51 sati.