Vikend odrađen. Oči bolje, pomogla apstinencija...
Malo otočno mjesto. Cik zore. Jugo praši prilično, napokon otvaraju kafić. Novine možeš samo sanjati ovako rano. Kava zamirisala. Prve tri se bacaju, četvrta je moja. Divota. Ljudi malo, ali zato odabrani. Živopisni likovi. Jedan od najživopisnijih pridružuje mi se na kavi. Mjesni Servantes. Ali onako malo rokerski Servantes. Ustvari više liči na Gopca. Po izgledu i uvjerenjima.
Jednog proljetnog jutra, u svom lijepom zagrebačkom domu saopćio je svojoj lijepoj, pametnoj. obrazovanoj i otmjenoj zagrebačkoj supruzi da se vraća doma. Forever.
I otišao. Dica ostala. Neće njih vući u pripizdinu. Dođu oni na praznike. Svom tati - dalmoškom čudaku.
Petljao je nešto s ugostiteljstvom. Nije išlo. Zaposlio se u općini. Ka Špiro.
Da se u jedrenje. Pišu o njemu u Moru.
Žali mi se da ne može naći sponzora za svu onu skupu jahtašku robu. Slam, Gaastra i Musto valjda više nisu "in". Sad je "must have" neka... ne znam joj ime. Dobra. Al skupa.
Predlažem mu da oženi Radeljaka. I kupi robe u vrijednosti 1.000.000,00 kn. Njemu taman. Radeljak zadovoljan, dobro proša nakon Vlatkinih 4.000.000,00 kn. I onda mu da nogon u guzicu. Ma može i u jaja, kaže on. Ploviti se mora...
Žicam ga da me povede na plovidbu do Visa ko slijepog putnika. Nemam pojma o jedrenju. Može na jesen.
Ode on u kaić izvaditi svoje dvi vrše. U njima par šparića, taman za mačku.
Ostalo vrijeme vikenda - ljenčarenje. Zurenje u more. Inventura Semiramidinih vrtova. Dobro mi se cviće drži, spasila ga zadnja kiša nakon polugodišnje suše. Bugenvilija procvala. Što je bilo bilo je, dolazi saudijsko-arabijsko ljeto. Morat ću ka oni početi pretvarati more u vodu, ako i dalje želim glumiti vrtlaricu. Šta ne dođu Englezi ovdi njegovat one njihove sve-na-svom-mjestu vrtove, baš me zanima kako bi im išlo. Vodu moran krasti iz gusterne da me onaj moj ne vidi. Jesi luda, ostaćemo bez vode, znaš da je skuplja od vina, bla bla. Pa što, kupićemo vino.
Onaj moj i Bosanci Domestikusi cili dan mišaju maltu. Ne bi da me na Maltu na odmor poveja.
Mladunac mlađi sretan ko prase. Mladuče starije ostalo doma učiti. A lipo joj govorin cili život da se od učenja ne živi...Al ona ne sluša i gotovo. Možda će ovaj mlađi slušati...
Ribolov nikakav. Niti za ručak.
Povratak u sumrak. Promatram svoj grad s morske strane i kao da ga vidim prvi put. Iako se spušta mrak, bliješti ljepotom.
Post je objavljen 03.06.2007. u 22:54 sati.