Da li ste ikada ikog tako ja ko voljeli da vas je srce zaboljelo svaki put kada ste pomislili na tu osobu? Da li ste bili spremni dati život za njega/nju? I nakon svega što ste prošli samo da mu/joj se svidite i da vam podari osmijeh jedino što ste dobili je slomljeno srce? Ako ste doživjeli nešto slično onda znate kako se osjećam. Naime, jučer je bila subota i nakon dugo vremena meni je slomljeno srce. Dvaput.
U jednom postu sam napisala kako sam ludo zaljubljena u jednog preslatkog dečka za kojeg bi sve napravila. Sada je došao trenutak da ga zaboravim. Shvatila sam da ma šta god da ja napravila on mene nikada neće moći gledati na isti naćin kako ja njega gledam. Njegovi osjećaji se nikada neće promjeniti. Došao je trenutak da ga prestanem voljeti, željeti, sanjati. Kuda god da pogledam vidim samo njegovo lice i njegov osmijeh. Čujem samo njegov glas. Moja ljubav prema njemu je kao neka vrsta anđela čuvara koja ga čuva na njegovom putovanju kroz život. Moje srce kao da je izgrađeno od stakla koje se sinoć rasulo u 2 000 komadića. Osjećam se kao da jedan dio mene nedostaje, kao da nisam potpuna. On je bio zrak koji dišem, voda koju pijem, nebo koje gledam, ljubav koju osjećam, život koji živim. Ljubavna bol je rana koja se ne vidi, a boli tijekom cijelog života. Ponekad se pitam šta bi bilo da sam mu rekla da ga volim? Ali sada sam shvatila da je za sve prekasno. Moje vrijeme je nažalost prošlo. Sada je sve gotovo. Ne mogu zamisliti život bez njega. On je postao dio mene.
Ne znam više kako da opišem situaciju u kojoj se nalazim. Jednostavno mi treba neko vrijeme da razmislim o svemu i nastavim biti on stara Čiči na koji su svi navikli. Ajd pusa od mene!!!
Slušam muziku vjetra,
ustvari vjetar plače!
Mislim da te mrzim,
a volim te sve jače!
Kad ideš preko mosta
pogledaj u rijeku!
To su moje suze
što zbog tebe teku!
Možda nisam kap, al' tiho padam!
Možda nisam čovjek, al' tebi se nadam!
Možda nemam sreća, al' ti si mi sve!
Možda ja volim tebe, al' ti mene ne!
Čovjeku je potreban jedan trena da zavoli,
a čitava vječnost da zaboravi!
Post je objavljen 03.06.2007. u 21:37 sati.