
Ljubice zubice,
moja VELIKA prijateljice,
varaj život i druge,
mene još uvijek ne možeš privarit,
naučila sam kada i kako dišeš,
"i znan te u dušu",
volin te,
i smatran da je došlo vrijeme za velike promjene u životu moje ljubljene djevojčice sa krinkom dame,
otiđi,
uskovitlaj sve,
ostavi vidljiv trag za sobom
i započni novi život kilometrima daleko,
ostavi nas male, vrijedne ribice da se koprcamo u ovom moru stvarnosti što polako presušuje,
smijat ćemo se Mr.Beanu i komunicirati darovima tehnologije i ljudskog uma,
sjetit ćemo se ove godine, one prošle,
svih minulih,
subote, one jučer, znaš?
i drugi će nam DJ-evi puštati Azru jer ćemo zauvijek biti lijepe, mlade i pametne, "daleko će se čuti muzika",
zarađivat ćemo tužeći se na posao i priuštiti si markere, kao podsjetnike i kaznu za zločeste dečke,
plakat ćemo da smo odrasle, da odrastamo, da ćemo odrasti,
rastajat ćemo se milijun puta, u spoznajama, stavovima, doživljajima i fizički, no uvijek ćemo biti blizu,
ja kraj tebe, ti pored mene, rame uz rame, glava na ramenu, "jer put od tebe do mene nije isto što put od mene do tebe",
bit ćemo zločeste, otimati dečke, uvijek one koji nas ne zaslužuju, imali oni lip ili ružan nos,
slušati pjesmu pijane, zgodne braće,
imati tajne, zajedničke, vlastite, nekada prešućivati ono što želi biti izrečeno,
činiti greške, puno njih, i vraćati se na njih, ko kada pjesma priskače - uvik na istom mjestu,
i neko će nas jednom voljeti, ko što nas je volio i voli nas,
tebe, mene,
mene ili tebe,
cipele se neće nikada razgaziti, uvijek ćemo se vraćati bose,
ili se nećemo uopće vraćati...
jer, nas dvije,
imamo svo vrijeme i ljubav ovog svijeta.
Post je objavljen 03.06.2007. u 20:46 sati.