Marketing
Blog(om) dan
Danas je prvi rođendan bloga mi moga.
Siguran sam da niti jedna emisija tipa „dogodilo se na današnji dan“ neće zabilježiti taj događaj jer je to naravno, totalno nevažan podatak za čovječanstvo, ali meni osobno ipak nešto značajniji.
Naime, upravo tog trećeg dana mjeseca lipnja nula nula šeste nažvrljao sam svoj prvi post.
Svjestan sam da ovaj blog i nije neko spektakularno ni literarno ni fotografsko postignuće, ali bez obzira na sve, stvarno mogu reć da ga volim i da s radošću i uzbuđenjem objavljujem svaki novi post.
Jedna davna, meni vrlo draga pjesma kaže Lipe cvatu, sve je isto ko i lani...
Ipak, neumoljiva statistika iz moga editora kaže da i nije sve isto ko i lani jer sam u tih godinu dana napisao 173 posta sa prosječno 143 riječi (u povjerenju mi ovaj „bezobraznik“ kaže da su to kratki postovi), te da je na blogu do sada ostavljen 3401 komentar (ajde priznajem, vjerojatno je desetak posto mojih) i još mnogo važnih i manje važnih podataka.
Pisati gotovo svaki drugi dan, a da uvijek bude originalno, zanimljivo i čitljivo nije nimalo lako. To svi vrlo dobro znamo. I na kraju svakog posta imaš osjećaj da si prazan, da nemaš više šta reć i da nećeš više ništa napisat.
A onda svane novi dan...
Blog je zabava, radost, zafrkancija, druženje...
Blog se piše iskreno, iz srca, pa kome se sviđa – dobro, a kome se ne sviđa – opet dobro.
Sad trebam kao na dodjeli Oscara učtivo izreći nekoliko zahvala. Ali baš želim iskreno, bez zafrkancije.
Prvo želim zahvaliti uredništvu Bloga.hr šta su me brzo prepoznali i promovirali najprije na almost, pa zatim i na cool listu.
Iako nisam ni celebrity ni političar.
Ne mogu se niti požaliti na objavljivanje na naslovnicama.
Mada pouzdano znam da ima puno odličnih blogova koje kao nisu „zamalo hladni“ i „hladni“, biti u društvu tih „hladnih“ izuzetno dobro utiče na ego.
Ah, kako sam si dobar!
Ah, kako sam si lijep!
Zašto i ne zahvaliti majci prirodi šta mi je ipak podarila mrvicu talenta da bi ovaj blog bio čitljiv i gledljiv.
I naravno, na kraju ne mogu a da ne zahvalim vama, “mojim ljudima“. Hvala vam šta ste mi na tisuće puta izmamili osmijeh na lice. Bez vaše podrške „Brod u boci“ bi vjerojatno bio razbijen, nasukan, napušten i sam...
Krug je zatvoren
Koncert je završen.
Bili ste najbolja publika na svijetu!
Post je objavljen 03.06.2007. u 20:58 sati.