Marketing
TROJICA
Opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko njega.
Čim spazi, potrča im ususret, padne ničice na zemlju
pa reče:
"Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima,
nemoj mimoići svoga sluge!"
/Post 18, 2-3/
*******************
Andrej Rubljov naslikao je ikonu, prema različitim svjedočanstvima,
1411. ili 1425.godine. Ruska pravoslavna Crkva kanonizirala ga je
1988. g. kao svetog čovjeka "punog radosti i jasnoće".
posjetu troje putnika Abrahamu /Post 18, 1-15/. Drugi je plan na razini
povijesti spasenja. Hodočasnici postaju osobe "vječnog savjeta",
one kojima su u ime Božje došle navijestiti ostarjelom Abrahamu i Sari
rođenje njihova sina, praoca Izabranoga naroda. Na tom planu i
pejsaž mijenja značenje: Abrahamov šator postaje Hramom, tj.
Crkvom, hrast drvom života, a tele ponuđeno za jelo
zamjenjuje se euharistijskim kaležom.
Treći plan jest plan intimnoga Božjeg života. On je tek naznačen
u uzajamnom odnosu trojice: spanje izvire iz Božje, a ljubav Božja
prema čovjeku odraz je one ljubavi koja tvori sam njegov bitak.
Način na koji su prikazana tri anđela govori o jedinstvu i jednakosti.
Jednog anđela možemo zamijeniti drugim, toliko su slični.
Njihova prozračnost i lakoća stvaraju dojam mira, ljepote i vječne mladosti.
Svaki od njih u ruci drži tanak, produženi štap,
na nogama ima sandale i ogrtač preko ramena,
što označava da je svaka božanska osoba putnik, hodočasnik.
Imaju krila koja nažnačuju čežnju za slobodom
od bremena svega zemaljskoga. Dolaze izdaleka i idu dalje.
Ponizno traže gostoprimstvo.
Tri osobe savjetuju se oko otkupljenja. Otkupiteljska krv kaleža
u središtu je ikone, kao i djela spasenja. Uostalom, štapovi anđela su crveni,
što označava muku. Trojica razgovaraju slušajući jedan drugoga,
kao da im je tema jedna jedina:
"Bog je tako ljubio svijet da mu je dao svoga Sina."/usp. Iv 3,16/
Razlika među anđelima najprije proizlazi iz osobnog držanja svakog od njih
u odnosu na druge. Također proizlazi iz kretnje u odnosu na kalež na sredini stola.
Svaki od njih prilazi otajstvu otkupljenja na vlastiti način.
No, savršeni sklad ujedinjuje njihovo jednodušno "da".
Teško je identificirati svakog anđela, a interpretacije su različite.
No, uobičajeno je u središnjm liku vidjeti Sina.
Zbog tamne purpurne tunike, znaka božanstva, i plavog ogrtača, znaka čovještva.
Izblijedele boje odjeće lijevog anđela - ružičasta i ljubičasta -
simboliziraju neuhvatljiv i neopisiv Očev značaj. A u majčinskoj blagosti desnog anđela
/sa zelenim ogrtačem koji označava preobilje života/ prepoznajemo Duha Svetoga.
Međutim, Rubljov nije htio dovesti vjernika do toga da se okrene ovoj ili onoj osobi
presvetog Trojstva niti prikazati svaku od njih zasebno, nego je radije
htio omogučiti promatračima ikone da se oslone na biblijsku sliku
koja će ih dovesti do kontemplacije otajstva trojstvenog Boga.
Glavne značajke triju likova strogo su identične:
jednaka lica /oči, nos, ovalni oblik/, jednaka frizura, izduženo tijelo.
Jedino je položaj tijela drugačiji. Čak i da su obučeni u jednaku odjeću
i da imaju jednake kretnje, teško da bi se stvorio veći dojam sklada i jedinstva.
Njihova su lica puna nježnosti, svježine i mladosti.
Za njih nema ni prošlosti ni budućnosti, nego jedino danas
njihove vječne mladosti. Sva trojica drže u ruci jednake štapove:
imaju jednako dostojanstvo i jednako kraljevstvo.
Kroz njihovu odjeću provlači se plava boja, dvostruki simbol:
produhovljena čovještva i božanske istine koja prebiva u njima.
Sjede za istim stolom, usmjereni su prema istom kaležu.
Glave su im nagnute jedna prema drugoj, kao da se žele
približiti jedan drugome, podijeliti zajedničku tajnu -
tajnu njihove uzajamne ljubavi pune nježnosti i prisnosti.
Čini se kao da je svatko od njih ovdje poradi drugoga.
Sin je cijelim bićem okrenut Ocu,
Duh Sveti je usmjeren na ono što će Sin učiniti, a Otac prima i daje.
Njihove kretnje prati kozmički ritam stvorenja koje je naznačeno
u pozadini u planini, stablu i građevini, tj. Crkvi. Obrnuta perspektiva istodobno
skraćuje udaljenosti i približava figure anđela, izražavajući tako Božju sveprisutnost.
Stabilnost i dinamika su jedno. Pokret kružno prelazi s lijevog stopala desnog anđela
i naklona njihove glave preko središnjeg anđela i naznaka kozmosa
do lijevog anđela u njegovoj uspravnosti. Geometrijski likovi kompozicije
/pravokutnik, križ, trokut i kružnica/ iznutra strukturiraju sliku:
zemlja je pravokutna /zbog četiri strane svijeta/, odnos među anđelima je kružan
/zbog uzajamnosti njihove ljubavi/, anđeo u sredini je uzdignut
/kao glava križa na koji je raspet Sin, kojega ovaj anđeo predstavlja/,
trojicu povezuje trokut /koji naglašava trojstvenost otajstva/.
Sinovljeva ruka poseže za kaležom, koji se ističe na bijeloj površini stola,
i otvorena je prema njemu kao i ruka Duha Svetoga, dok Otac kao da ga blagoslivlje.
Kalež odražava srce zajedništva Trojice, koji se nalaze u savršenom krugu.
No, pri dnu ikone ovaj krug je otvoren za četvrtoga, za promatrača, za nas.
Prazno mjesto za stolom poziva nas na gozbu. U njezinu muku i slavu.
Trojica nas čekaju. Zajedno s Marijom, Gospom od anđela.
/Jadranka Brnčić, Anđeli/
**************************************
Sv. Bernard iz Clairvaux:
“Znam što je Bog za mene, a što je u sebi to samo On zna.“
***
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga ...
Post je objavljen 03.06.2007. u 19:28 sati.