Tužno srozavanje hrvatskog novinstva, kazuju to brojni primjeri, nastavlja se i pogađa, iako ne istom mjerom, sve naše medije, a izazovu prostituiranja vlastitog novinarskog imena ne uspjevaju odoljeti ni “ozbiljniji” novinari. Eto, i novinarka Večernjeg lista Mladenka Šarić, koja se inače bavi politikom, nije odoljela sirenskom zovu tračanja i prepričavanja, onoga što je čula od nekoga tko je nešto od nekoga čuo, i onda to, iako “navodno” lijepo napisala u svom visokotiražnom listu. Isti trač ponovio je i Aleksandar Stanković u svojoj gledanoj emisiji “Nedjeljom u dva”, pitajući za komentar novog predsjednika SDP-a Zorana Milanovića. Naime, u jučerašnjem izdanju toga lista, dakle u danu u kojem se birao predsjednik SDP-a, napisala je tekstić potkrepljen mojom sličicom pod naslovom “Davorkov san o Lexusu”: “Davorko Vidović, snažan zagovornik kombinacije u kojoj bi Tonino Picula bio šef SDP-a, a Ljubo Jurčić premijerski kandidat, još pamti vrijeme kad je bio ministar rada i socijalne skrbi. To ga se razdoblje u dugoj i bogatoj političkoj karijeri toliko dojmilo da povratak u znamenitu zagrebačku zgradu “kockicu”, gdje je sjedište spomenutog resora, planira već sada, iako je izborni zeko još u šumici. Da se SDP-ov zastupnik polako uvodi u ministarsku priču svjedoči čavrljanje s ovotjedne promocije automobila Lexus… Davorka je pričaju svjedoci, snažno privukla privlačna linija Lexus RX, pa se raspitivao za cijenu i uvjete kupnje jer, otkrio je, planira ga kupiti za Ministarstvo kad ponovno bude ministar.”….itd. Uz novinarkinu opasku kako to nikako ne bi bio podoban automobil za ministra “zaduženog za sirotinju”.
E, pa zašto taj tekstić i čemu on služi?
Očigledno je prva rečenica važna. Naima spomenuta novinarka, koja se jasno svrstavala u unutarstranačkoj izbornoj utrci u SDP-u, nije mogla Vidoviću oprostiti “snažno zagovaranje kombinacije Picula-Jurčić”. Za to me baš briga i svejedno mi je što se to protivi nekoj drugoj kombinaciji koju ona zagovara, ali me je briga jer moć medija koristi za laganje i izmišljanje i nevjerojatne dogradnje, jednog banalnog i slučajnog događaja. Naime, u namjeri da kupim tepihe za moju Tyotu Corollu za 50-ak kuna, slučajno sam naišao i na promociju automobila Lexus u istom salonu i naravno da sam ih išao pogledati. I naravno da sam se oduševio tim čudom elegancije, snage i udobnosti. U “čavrljanju s prezenterom” sam iz pristojnosti, da čovjek ne bi pomislio da sam “ozbiljan” kupac, rekao kako mi je taj auto potpuno nedostupan, zbog cijene od 70-ak tisuća eura, ali i to da za auto ne bih dao toliko novca čak i da ga imam. Na to mi je on natuknuo da sam se kao bivši ministar vozio i u skupljim autima, i također iz pristojnosti, dodao da se nikad ne zna hoću li opet. Nasmijao sam se na to i to je bilo sve!
Dakle nije bilo nikakvih raspitivanja o cijeni, nikakvih narudžbi,nikakvih uvijeta kupnje, nikakvih planiranja, nikakvih komentara. Ali je, naknadno bilo, vidimo sasvim neprofesionalnog prepričavanja, nadodavanja, izmišljanja i konstruiranja. Žalosno i zabrinjavajuće!
A zašto M. Šarić nije reagirala kada je polovina aktualne Vlade, obilazila skupe jahte u Splitu, čija vrijednost prelazi vrijednost 20 leksusa? U čemu je razlika?
Zločestoća, zajedljivost, ironiziranje i tračanje nisu dio profesionalne etike novinara. Mogao bih spomenutu novinarku tužiti novinarskom sudu časti, ali to neću učiniti. Njeni su čitatelji, daleko pravedniji suci.
Post je objavljen 03.06.2007. u 16:17 sati.