Ne shvaćaju pojam života, niti smisao.
Ne shvaćaju svaki pomak koji je meni značio udah, niti bol koja me ubijala svaki put iznova.
Pričaju o dobrim večerima, alkoholu u potocima, sreći u ženskim majicama. Ugrožena je naša bolest zaista.
Psujte me!
Nisam kao vi i ne želim to postati. Umišljena sam. Ranjena vrištim, suzama plačem, zubato se smijem.
Režem vaše poteze kroz masu, sjeckam ih i sporo jedem kroz snove.
Izbacujem ih iz prostora bivanja, bacam pobješnjelim psima.
Razbijam vam požudu nagim mislima, vodim ljubav sa zidom i uvenulim tratinčicama.
Razlomljena aureola sjaji nad mojim grudima sposobna se oduprijeti vašim uguravanjima sebe u svaku moju poru sazrijevanja.
I njihovi nepostojeći zmajevi vrijede više od vaših bezličnih prepucavanja oko povrijeđenih ponosa .
Pošaljite mi razglednice sa Zemlje.
Umislite da željeh uništiti čovječanstvo svojim uvjerenjima. Opet pogreška.
Čujte lavež izgubljenih kornjača na žutom putu mjesečine, razbijte trenutke nerazumne euforije.
Pokušajte misliti uz pomoć vječnosti.
Uspjeh doživjeti točkasto priviđenje svih svojih strahova.
Imuna sam.
Postala sam potpuno nevidljiva među božjim pogreškama, a ovaj put sam stajala na njihovoj
strani «dobra» skakućući na jednoj nozi.
Uspjeh svakom dotaknuti pupak i pretvoriti ga u nešto novo.
Naći ću svoj savršeni svijet.
Nemojte slučajno pomisliti da neću.
Post je objavljen 03.06.2007. u 15:53 sati.