na cestama pustim...
uzdah se čuje...
zgrade govore tišinu....
ceste su odavno nedopunjene....
svi drže život na dlanu...a ja u petama..
gledam na oblake kao na likove iz bajke...
osječaj usamljenosti me izjeda....
neda mi mira...i ponovno odplovim za njima....
lebdeće piruete straha...uvlače se misli....
kao misli zlopatnice...
kao duše sve patnice...u pjesmi
bez riječi...
struje prazni žmarci....
u kuće bez sreće....
pogled na misli me ubija....
zašto voljeti što nije stvoreno za to...
zašto se truditi kad život ne dopušta...
zašto živjeti kad volja me popušta....
i ne mrziti što zaslužuje......
Post je objavljen 03.06.2007. u 14:00 sati.