Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/totalnootkacene1

Marketing

Maleni.......
nisan te trazila, dosa si sam ka nepozvani gost
i iz dana u dan do moje duse, sve je kraci most...
znas i sam da te nisan tila,
ali opet bila san fer i nisan nista krila...
Budija si u meni osjecaj koji mi nije drag,
a ja san se samo pitala, koji mi je vrag...
Zaljubila san se, mogla bi tako reci,
a zelje i snovi postali sve veci.....
Zelje da te ljubim, da te moja ruka dira,
dok kroz zvucnike lagana muzika svira...
"Dok svira radiooo, sta bi ti radiooo nananaaa..."(znas tu pismu?)
A u meni mir-pa lom,cvrkut ptica- pa grom..
Bonaca i oluja,lagani vitar- pa struja....
Dok si mi njezno na uho prica....
mislila san, evo ga MOJA SRICA...
topila san se i tilon i u dusi i
pustila da me zelja gusi....
nadala san se, uvatiti ces nas isti val,
ali vidin mene uvatija veliki a tebe mal...
fali mi cvrsta daska,da se uvatin dok me val nosi
fale mi cvrsta ledja i vrat, da se drzin,
dok me ova zraka emocija przi.
Gledan tebe na tom malom valu,
vidin sve si blize zalu..
Obala te zove u svoje krilo,
gledas prema meni i kazes;"nista se nije ni zbilo"..
Malo vibracija, ka cesto do sada,
mozda naleti nesto pravo,
zadnja umire nada...
I mene pozivas da skocin s njega,
kroz grube rici dajes mi to do znanja,
eh mala, mala dosta je bilo igranja,
dosta njeznih dodira i pusa,
dosta tvog balavog ukusa...
Dosta maste o ljubavi iz kina,
skidaj gace i ne pravi se fina...
A ja u tom filmu ka glavna uloga,
mislin se di san upala zaboga...
THE END bez happy kraja,
film kratkog sjaja...
Sad pokusavan da te gledan kroz druge oci,
ali ko zna ocu li to moci...
Tesko je zaustaviti ovaj val,
jer emocije nikako da napuste bal.
Jos uvik za tobon pruzaju ruku,
jos uvik tebe sebi vuku...
Ali jebi ga, znan, ne mogu ti dati sta ti triba,
ja san samo ona mala, obicna riba,
koja skroz lagano, sa strahon pliva,
koja ne grabi sve da bi bila ziva.
A tebi to nije dosta,
ne hoda ti se misecima da stignes do druge strane mosta.
Zato te ne zelin gnjaviti vise,
uzdahni punim plucima,svako na svoj nacin dise.
I na zamjeri balavici, sta ti je vrime krala,
ja bila i ostala, curica mala...
S ceznjon u ocima,s tihon patnjon u dusi,
za tvojon blizinon, koja me gusi..
Ceznja za svakon reakcijon koja je sjecanja bitna,
ceznja da u narucju tvom buden ka srna sitna...
zeljna blizine ali plaha,
zeljna uzbudjunja,ali puna straha...


Post je objavljen 03.06.2007. u 11:55 sati.