Ujutro sam odmah odbiciklirao, nekako sam jogging zapustio, ali buduci da su relevantni puls i vrijeme vjerujem da je OK. Znacajniji pad tjelesne mase zabiljezio sam danas, i to me vrlo veseli. Bicikliram u zoni sagorijevanja masti, na granici sa aerobnim treningom.
Übung macht den Meister govorio je moj stari, nazalost nije to ovako figurativno primjenjivao na sebi pa nije shvacao vaznost fizickog vjezbanja, srecom pa ja to sada ispravljam. Premda se osjecam ovih dana prilicno lose, ne mogu se gotovo ni na sto korisno prisiliti osim fizickog vjezbanja, ali to je baza na kojoj sve pociva tako da sam optimistican ali i svjestan da je strpljenje i samodisciplina kljucna stvar.
Sjecam se svojih pokusaja bavljenja sportom, ili tako dalje i tome slicno. Sedmi razred, ustanovili mi torakalno kifoticno drzanje i preporucili fizikalnu terapiju ukljucujuci i plivanje osobito ledjno. Krenuo malo na Salatu ali odustao vrlo brzo, ne znam jesam li uopce koji put i zaplivao. Zatim prvi srednje, kolega i ja krecemo na veslanje, izdrzao mjesec dana, bez ustrajnosti i motivacije nis od toga opet. A moglo je bolje, sto bi rekao Bregovic, posluzilo bi mi i za zdravlje i za socijalizaciju bavljenje sportom puno bolje nego cigarete, alkohol i divljanje koje sam nakon toga odabrao. No sve to ide u rok sluzbe.
Post je objavljen 03.06.2007. u 11:12 sati.