Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ruine

Marketing

To bi bilo to...


Dragi moji, prestajem objavljivati svoja zlodjela jer jednostavno, ionako nema svrhe. Nastavit ću pisati sebi za dušu. Od sada nastojim disati u nadi. Što god to značilo. Nada je samo vjerovanje da će se jednog dana dogoditi ono nešto što je vrlo vjerojatno nemoguće. Teško je _nadati_ se i razmišljati o nekim stvarima koje nisu imale niti početka i također razmišljati o tome kako bi se one svršile. Ne znaš kakva je čokolada dok ne probaš. Mi smo, kažemo, razumni, stoga bismo vrlo vjerojatno lako nastavili živjeti kada bi nada, u koju bismo ušli, doživjela grdi kraj. Eli eto, to pak sve ovisi o pojmovima kojih se trenutno ne mogu sjetiti...

Vrtim po glavi misao da će nam on jednoga dana pružiti šansu, jednostavno da će doći i reći: „Hej, pronašao sam upaljač!“.





Svijeća

Bijaše to one većeri kada si
Me ostavio pred kućom.
Rekao si riječ pozdrava,
Okrenuo se i pobjegao.
Baš onda kad se najmanje
Nadah.
Ostah začuđena.
Pretvorih se u neživo i stajah
Tako nekoliko trenutaka gledajući
U minute koje tada provedosmo
Zajedno,
Toga dana.
Nesvjesno, otključah vrata,
Navika, kažu...
Sjedoh na kauč,
Pomilovah se po rukama.
Bijaše hladno, doista.
Na stolu gorješe jedna svijeća.
Oh, kako li je toplo zračila.
Kako sam samo bila sretna.
Osmijeh mi je stajao na licu neprestano.
Topla svijetlost svijeće milovaše me
Po obrazima,
Žariše mi oči,
Grijaše mi ruke...
Oko mene mrak...
Samo se svijeća izdvajaše svojim
Sjajem.
Moje oči gorješe tako snažno.
Gorješe od sreće.
Suze zamalo krenuše.
Tada se osvjestih,
Progutah knedlu koja mi stajaše
U grlu i opet se nasmijah.
Tako bijaše dan za danom.
Sve do jučer.
Uz svijeću postajaše mi sve hladnije.
Ona više ne zračiše toplinom.
Osmijeh nestadoše s mojih hladnih obraza.
Digoh se, puhnuh u svijeću.
Ugasiše se.
Oko nje samo vijoriše dim isprepleten
Mojim mislima i slikama uspomena
Bez okvira.
Tako to vijoriše neko vrijeme.
Krenuh prema prozoru,
Otvorih ga.
I rekoh mraku: „Na, uzmi. Nosi!“.
Uzeh svijeću, stavih je u kut sobe,
Navukoh zastore,
I izađoh iz sobe.





Post je objavljen 03.06.2007. u 10:03 sati.