Riječ je o vrlo starom djedu, toliko starom da je možda čak i pradjed ili čak prapradjed. Već jedva vidi i ima sto bolesti, ali juri naokolo poput zvrka i vjerojatno će nas sve nadživjeti i pokopati.
Kadikad i zaboravimo koliko je zapravo star, ali često se dogodi nešto da nas na to podsjeti. Recimo, sakupimo se da gledamo prijenos utakmice na televiziji, donesemo tri gajbe piva, pripremimo artiljeriju i pirotehniku, a on uleti, sjedne na gajbu i hoće da zna: - Tko igra?