Kad sam ti rekla:
"Potrudit ću se"
Mislila sam time:
"Bit ću stvarna JA".
Onakva, cijela otvorena
Kao školjka,
Sa zrncem nade
Zarobljenim u sebi,
Što sedefasti biser iz rane,
Mukom, ali uspješno stvara.
Bit ću ja, tvoja nježnica,
Meka, drhtava i podatna
U onim našim božanskim trenucima.
Bez pitanja sa ponuđenim odgovorom,
Bez monologa koji dovode do ludila
Bez bezrazložnog osjećaja krivnje,
Bez straha od odlaska i napuštanja.
Bit ću ja, rastvoren žuti cvijet,
Raskošan i spreman,
Za prvi bumbarov ili pčelinji let.
Bez trunke otrova u sebi,
I zamki ljepljivih što mame,
Presvučene u varavo lijep izgled.
Bit ću ja, samozatajna,
Opuštena i prepuštena tebi,
Sa samo jednom jedinom željom,
Da sve strahove iz mene izbaciš,
I umjesto njih, vjeru u ljubav mi vratiš.
Tek tada, bit ću to JA,
Ona od prije, a sada nova,
Ali ovaj put samo tvoja,
Jedinstvena i neponovljiva.