Marketing
Iza rešetaka
Eto ponovno malo pišem nakon dugo vremena... Neću ponavljati razloge zbog kojih mi toliko treba, jer su isti ko i do sada, pa ako vas zanima, čitajte stare postove.
Razmišljam malo, sjetio sam se jednog znanca koji je trenutno u zatvoru. Dobio je šest godina za dvostruki pokušaj ubojstva, pa je sada smješten u Glini... Sa dečkom sam bio par puta na koncertima i kad bi otišao do Pule išli bi skupa van, jer je bio u ekipi sa dečkima od dolje koje znam, i nikada mi nije djelovao kao neki nasilnik. Sad kako je završio u zatvoru? Napio se i potukao sa neka dva lika, izvadio nož i posjekao ih... Svakako jadno, debilno i nepotrebno, ali što je tu je. Problem je samo u tome da sam sto posto siguran da ne bi dobio ni napad sa težim posljedicama (najviše dve godine zatvora) da nije bilo medijskog linča zato jer je dečko navijač, a jedan od izbodenih sin nekog zastupnika dolje u Istri, ali to je sada druga priča, koja je već odavno završila. Spomenimo samo da je njegov odvjetnik dodijeljen od policije bio obiteljski prijatelj obitelji izbodenog, sad si možete misliti koliko ga je branio. Valjda se to može dogoditi samo u ovoj zemlji.
Ali, ono što me intrigira jesu zatvori u ovoj zemlji. Što je u njima? Hrpa propalica, idiota i nasilnika, koji nisu uspjeli u životu i sada sasvim dobro žive kao zatvorenici. Uvjeti u zatvoru su bolji nego u mnogim siromašnim naseljima gdje ljudi žive na rubu egzistencije, imaju besplatnu hranu i piće, mogu čitati, vježbati i tako dalje. Ako se dobro vladaju, čak i dobiju pravo izlaska na par sati iz zatvora. Stvarno ne bi volio živjeti u Lepoglavi, Remetincu ili Glini, pa da izađem van, a oko mene kriminalci na dopustu.
Što su svi oni nego jedan teret državi. Jedna smo od rijetkih država gdje ljudi radije idu odslužiti par dana zatvora nego platiti kaznu. I onda se čudimo da su nam zatvori pretrpani. Ako ne uspijete ništa u životu, ostanete bez hrane i smještaja, uvijek možete nešto skriviti, i krov nad glavom i klopa su vam zagarantirani.
Nije ni čudo da imamo toliko kriminala, u odnosu na bivšu Jugoslaviju ili vremena njemačke okupacije. Da za ubojstvo, umjesto hrane i smještaja i desetak godina ljenčarenja dobiju kopanje rovova po ruskoj zimi, ili žarkom ljetnom suncu na Golom Otoku. Dok su nama robijaši jedan veliki teret, u antička vremena oni su bili oslonac razvoja društva. Zemlje su ih znale iskoristiti, prisiliti da nauče lekciju nakon koje im više neće padati na pamet napraviti neki zločin te uz koju će biti korisni za društvo. Navodno su upravo robijaši (naravno zajedno sa ratnim i inim zarobljenicima) gradili piramide, rimske ceste, upravljali galijama, kopali rudnike i tako dalje i dalje...
Danas se o prisilnom radu ni ne govori, jer to se smatra surovim, nehumanim i primitivnim. Pa što onda? Zar su bili braća Bulj nježni i pažljivi dok su ubijali i silovali Anđelu Bešlić, ili je onaj lik koji je neki dan oteo onu klinku na Grobniku mislio je odvesti možda na piknik na izvor Riječine? Takvim, teškim kriminalcima jedino što treba jest težak prisilan rad, koji će nama svima biti za korist. Surovost traže, surovost neka i dobiju. Pa kada budu umirali gušeći se u prašini rudnika ili slomljeni od napora za galiotskim veslima, kao što su to robijaši starog Rima, drugi će dobro promisliti prije nego nanesu nekome zlo.
Post je objavljen 02.06.2007. u 19:20 sati.