u zadnje sam vrijeme zatekla samu sebe kako razmišljam o smrti... Sjetih se jedne priče iz knjige "Džin iz slavujeva oka" i malo sam se primirila. Autoričina junakinja je bila pedesetih godina i povremeno razmišljala o smrti... O smrti sam razmišljala kao mlada, jako mlada. Postavljala sam si ista pitanja kao i danas! Što je s one strane...postoji li samo tama, ništavilo??? Teško je pojmiti da jednoga dana neću vidjeti zalazak sunca, prvi snijeg ili lice voljene osobe. A s druge strane, gledajući blisku mi osobu kako se muči i kako polako gubi svako ljudsko dostojanstvo, pomislim-ipak je iznenadna smrt dar. Ne vjerujem u reinkarnjaciju, ne vjerujem u raj i pakao kao ni u čistilište....Što je s one strane????
Post je objavljen 02.06.2007. u 15:18 sati.