zaluđenost zvukovima vlakova koji odlaze
istkalo je pruge u prikrivenim porama na dlanu,
okrećem vjetar u očima slučajnika,
a volje odlaze i prolaze,
preživjeti zvukove besmisla
oduvijek sam znala najbolje.
sinoć sam bila sretna na kredit
i sanjala sam opet ljude u hodu unatraške,
nakašljanost prolaznika strpavam u kese
u potpunosti se predajem zadnjoj cigareti,
a ti govoriš da poznaješ me stručno
bez konteksta i puno zajebancije
umorilo me ovo tajno vrištanje
i ispijanje ničega s nogu.
Ruke na instant, noge na raspolaganje
jebeni osmijeh na kiši.
Odraz sunca na trulim lokomotivama
prelama se
kao zvuk harmonike usne
kao nešto što me tjera na odlazak
jučer sam imala smiješno velika stopala
munjevito odmagliše maglovite mijene
teško se suprotstavljati svaki put
krikovima tihih odlazaka...
ja evo ostajem jer hraniš me
nekom bezvremenskom potrebitom
snagom...
a putevi moji vode dalje, više
od svega na što ljudi su se naviknuli
Post je objavljen 02.06.2007. u 10:36 sati.