Pjesnici sa moću velikog prostiranja,pjesnici ponora u oba vertikalna pravca,znaju često mnogo od onoga što se ne zna,njihove totalnosti bivaju ogromne i mučne.Pozitivne osobine njihove i mane,ili baš poroci i vrline,rijetko su kad u ravnoteži;ti pjesnici su zato rijetko normalni,oni zapadaju u izopačenost iako oni vjeruju u izopačenosti.Edgar Poe nas sve pita>>Tko od vas nije činio 100 puta nešto ludo inisko,narušavao zakon samo zato što zna da je zakon..........GAVRAN,E.A.POE................
1.kitica-jednom jedne strašne noći ja zamišljah u samoći
čitah crne prašne knjige koje staro znanje skriše
dok sam skoro u san pao netko mi je zakucao
na vrata mi zakucao-zakucao tiho-tiše>>to je putnik<
17.kitica->>dosta ti govorit dadoh crna ptico<
ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga
meni je samoća draga<
reče gavran>>nikad više<<
18.kitica-i taj gavran šuteć još je tano još je tamo
na palade kip je sjeo što se iznad vrata diže
oči su mu slika zloduha prava što sniva spava
svjetlost što ga obasjava na prvu njegovu sjenu riše
moja duša iz tih sjena što mi cijelu sobu skriše
ustat neće-NIKAD VIŠE!
Post je objavljen 02.06.2007. u 09:41 sati.