Svatko je od nas poseban.
Svatko ima, ono nešto što ga čini unikatnim pojedincem koji zaslužuje pažnju, ljubav i poštovanje.
Svi smo mi vrlo različiti, ali bazično imamo iste potrebe.
Svatko od nas zaslužuje biti okružen prijateljima, poznanicima, roditeljima, braćom i sestrama koji ga vole. Jer to je najmanje što osoba treba, želi i mora imati.
Svatko od nas ima nekoga tko ga/ju voli.
Gadna je stvar kada ste zaljubljeni (voljeti je jedna druga razina, obilježje svjesti. To je barem moje mišljenje. No o tom potom.), a to je neuzvraćeno. No niti tada netreba patiti. Kako dođe tako prođe.
Nije važno jesu li naši poznanici, frendovi ili prijatelji bogati, siromašni, mali, veliki, debeli, mršavi, ružni, lijepi, tihi, brbljavi nego tko su. Bit je u osjećaju ugode koji osjećate u njenu prisustvu.
Kada mislite da možete sve na ovome svijetu, kada maštate o jednom drugom svijetu i vremenu, kada se osjećate carski. Samo vas dvoje.
Bitno je također da se oni osjećaju ugodno blizu vas. Omogučite im provod života. Makar to bila samo „nebitna“ kava. Ostavite loše raspoloženje za neko drugo vrijeme. Jer to je sada vrijeme slavlja. Smijte se. Uživajte. Derite se. Uživajte.
Post je objavljen 02.06.2007. u 01:52 sati.