Marketing
kraj nečega što ne bih znala nazvati.
evo ga...i lipanj je.tko bi rekao...sve je tako brzo prošlo.ova godina pogotovo.uvijek su mi zadnji mjeseci bili dugački.sada baš naprotiv.sve je proletjelo poput munje.pitam se zašto mi dani tako brzo lete? jer,nikad nisu...možda jer sam se ja promjenila.da,promjenila sam se.mislim da pozitivno.istina,uvijek kad se mjenjaš,nekomu će se svidjeti ta tvoja promjena,a nekomu ne.možda mi dani brzo lete upravo iz tog razloga.Moje Promjene.više nisam ona ista.puno se toga promjenilo u meni.tek sada osjećam da znam.da znam sve što bi trebala znati.znam da sam bolja osoba.i ponosna sam na sebe.ponosna jer sam se uspjela promjeniti.ugl. dani su mi zanimljiviji,ispunjeniji,veseliji. tek sad znam što je život.ovo polugodište mi je bilo najbolje u cijelom mom školovanju.dogodile su mi se lijepe stvari,stekla neka nova iskustva.nikad ne bih za ništa dala ovo vrijeme,tamo negdje od 20.siječnja,pa sve do sada...
možda zbog svega toga nisam toliko pažnje pridavala detaljima.nisam pratila svaki trag proljeća,kao uvijek.nisam željno odbrojavala dane do prvog dana proljeća,nisam toliko gledala na kalendar i šarala preostale dane do kraja.kraja još jedne škoolske godine.mislim da ću iz ove izaći s puno znanja.stvarno sam zrelija.jednostavno to osjetiš.to je divan osjećaj.kada znaš da znaš. prekrasno...i eto ga.još desetak dana nas djeli do kraja...mnoge uspomene će zauvijek ostati zaključane u mojem sjećanju.nikad neću zaboraviti...sve je bilo na neki način korisno.sada znam. znam da mi se sav trud isplatio.jako to cjenim.i zato prezirem one mlade ljude,koji već i u osnovnoj govore kako oni ne trebaju obrazovanje,ma vraga ne trebaju.da ne trebaju,nebi osnovna bila obvezna.mislim,ja to ne kužim.kak netko tko nema pojma govoriti kako oni ne trebaju znanje?mislim ono...ma ne obazirem se na takve...ugl. ova šk.godina donijela mi je svakako više veselja negoli tuge.
istina,bilo je puno razočaranja.u ljubavi uglavnom.sada znam tek kako je ljubav dobra stvar.ne zaslužuje je svatko imati...ja nisam imala sreće.možda jer se nisam dovoljno promjenila.hoću reći da nisam postala obična hladnokrva i bezosjećajna kučka.to si nikad ne bih dopustila,a ako je nekome do toga,onda nek se goni.ima valjda dobrih ljudi...kakko je bilo lijepo imati nekoga zbog koje ti srce ubrzano lupa,zbog koga na večer ne možeš zaspati,na koga misliš dan i noć,na kome ti se temelji svaka misao,svaki dio dana,o kojem misliš sve najbpolje,i gledaš ga s divljenjem,o kojem e trudiš saznati što više,od kojeg te i najmanji pogled razveseli,a o osmjehu neću ni govoriti,zbog koga zapravo živiš...na žalost na kraju je sve nestalo...gotovo.shvatila sam da neke snove treba prestati sanjati.
znala sam da nije imalo smisla.još od početka.ali bila sam glupa.naivna.bila sam prokleti optimist.da se nisam toliko nadala i vjerovala,možda mi na kraju ne bi bilo toliko teško.da se nisam tako vezala.svejedno,liejpo je o nečemu sanjati. i sada ne žalim niti sekunde. ta osoba mi je ispunila ovo polugodište,i bez nje ništa ne bi bilo isto.zapravo,ona je rezultat moje promjene.shvatili vi to ili ne.ja sam tu osobu voljela.i mislim,zapravo sam sigurna,da je ona uzrok tog mog nesnalaženja u vremenu.zbog nje mi je zapravo vrijeme letilo,zbog nje mi je ovo polugodište bilo tako posebno.
oprostite što se morali čitati ovoliki post da bi došli do samog uzroka tog mog osjećaja da je vrijeme proletilo.ako ste ovo uspjeli pročitati,svaka čast.stavrno previše dramatiziram.na kraju je ovo ispalo kao neki ljubani roman,a zapravo se na početku nije trebalo ovako završiti.ali eto,nije uzaludna ona "ljubav pokreće svijet"...
pozdrav svima=)
Post je objavljen 01.06.2007. u 22:59 sati.