Marketing
hello..............
evo i mene naaaaapokon nakon duuugo vremena.....
šta da vam napišem o ovim napornim danima.... zapravo i nisu bili tako naporni...... možda i najbolji dani do sad.... lijepo sam se u srijedu budila u pol 10, umjesto u 15 do 7..... hehe
naša škola pametna nije nas pustila da dođemo ranije u školu...... bili valjda neki nacionalni ispiti... valjda
i još k tome kao poklon bonus skraćeni sati... hehe
joj da ne zaboravim... moja draga prijateljica Senka
naljutila se što joj nisam rekla ime u prošlom postu...
to vam je ona što je sa mnom pičila po Zagrebu i po onom centru, ko da smo zadnje seljakinje...... a šta ćeš, djeca.......
baš poput...
hehe... Senka sorry....
ok. da ne duljim idem dalje..... šta još napisat?? nema ničeg zanimljivog kod mene....
e da. Tanjca ovo je za tebe jedna novost-znaš za one neugodne situacije kod tebe kad smo išli van???? kad smo morali nešt radit??
NIKAD VIŠE!!!
.. TAJ JE PROBLEM RIJEŠEEEEN!!!
Reine ovo je za tebe:valjda je ono s povijesti riješeno.......
ma moram to ispričat...... ipak smo skoro mogli dobit ukore.....
imali smo povijest i jedan se pametnjaković izlajo pred profom da je pokazivala neke slike ultrazvuka navodno svog buduććeg djeteta, i cijela škola bezveze bruji o tome.... i mi naravno ispali krivi jer nismo znali tko je to pokreno.... bilo je svačega, neću u detalje...
.
uglavnom, na kraju sam danas saznala da te slike postoje, ali nisu profine već od profesorice iz gimnazije koja je samo radila neku prezentaciju...
. i još šećer na kraju-valjda se napokon saznalo od koga je sva ta priča krenula!!!!!!
znači da smo mi oslobođeni krivnje......
i tak uglavnom....... ne znam više šta da pišem.....
evo imam tu jedne dvije misli.... pa čitajte, stvarno ima tu nešto....
Pozzzz
NESREĆA
"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."
ZAKON ŽIVOTA......
Neki dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci. Dječak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio. Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju? I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobađao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo? Krokodil reče: Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života.
Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš? Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu? Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil. Ali dječak reče: Daj da pitam još nekog. Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj. Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke. Magarče! , reče dječak, Evo što krokodil kaže. Je li u pravu? Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakava divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.
Vidiš? , reče krokodil, Idemo! Dječak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi. I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika. Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu? Kunić sjedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao? Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti. Dobro., reče krokodil. Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi također trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa. U redu., reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Bježi! I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotano u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života.
Post je objavljen 01.06.2007. u 22:24 sati.