Marketing
Vodič kroz Epilepsiju - UZROK EPILEPSIJE
Prije današnje nove teme o epilepsiji, htjeli bi s vama podijeliti jednu radosnu vijest 
Naime, radi se o tome da je naša Anjica primljena u vrtić Bijeli jelen (vrtić za zdravu djecu i djecu sa poteškoćama u razvoju).
Radost je velika utoliko znajući da su primali samo 6-7 djece sa poteškoćama u razvoju a zamolbi je bilo jako puno, no naša princeza je ušla u «elitu» i na jesen kreće u vrtić.
Naravno da ćemo princezine prve korake u vrtiću popratiti i na blogu.
Također bi se htjeli zahvaliti posadi 012 station na jučerašnjem ugodnom poslijepodnevu kojeg smo proveli sa njima.
A sad nakon ovog malog blic raporta slijedi naša nova tema o epilepsiji : UZROK EPILEPSIJE.
Naime, uzrok epilepsije može se utvrditi u oko 30 posto slučajeva i tada kažemo da je epilepsija simptomatska (mogući uzroci: moždani tumor, moždani udar, moždano krvarenje, trauma mozga, upalna bolest mozga, alkoholizam i dr.). Kad neurološka ispitivanja ne pokažu vidljiva oštećenja mozga ili neke druge poremećaje, kaže se da je epilepsija idiopatska (uzrok nepoznat), a to se događa u oko 70 posto slučajeva. Od tih 70 posto, u 30 posto slučajeva riječ je o nasljeđivanju, odnosno nasljeđuje se "niži prag podražljivosti" živčanih stanica mozga, što uvjetuje predispoziciju za epilepsiju. Vrlo detaljna neurološka obrada nužna je ako se sumnja na moždanu bolest kao uzrok napada, kako bi se mogla liječiti osnovna bolest, a ne samo epileptični napadi (specifični antiepileptični lijekovi djeluju na kontrolu napada, ali ne uklanjaju uzrok epilepsije). Jako je važno obratiti pozornost i na neke druge bolesti ili stanja koja mogu uzrokovati napade slične epileptičnima (npr. niska razina šećera u krvi, srčane smetnje, migrena, vrtoglavice, napadi panike...). Pri postavljanju dijagnoze treba poznavati detaljan opis napada, jer se prema vrstama napada razlikuje i terapijski pristup. Bolesnici se upućuju na detaljna neurološka ispitivanja (CT mozga i magnetsku rezonanciju) na temelju kojih se može utvrditi postoji li neka bolest kao uzrok napada.
Kako bi se točno utvrdilo o kojoj je vrsti napada riječ, nužno je od bolesnika ili bliskije osobe, odnosno osobe koja je vidjela napad, uzeti detaljnu anamnezu o početku i opisu napada (posebice treba obratiti pozornost na moguće žarišne kvalitete), kao i o ponašanju bolesnika tijekom napada i poslije njega. Obiteljska anamneza može otkriti rođake koji boluju od epilepsije ili bolesti povezane s napadima. Spoznaja o preboljelim infektivnim bolestima (npr. upala moždanih ovojnica, upala mozga ili ozljede mozga) može biti ključ za rješenje uzroka.
Vrlo su bitni podaci koji govore jesu li posrijedi početni generalizirani napadi ili oni imaju neke žarišne značajke. Ako su žarišni, mora se naznačiti je li prisutan poremećaj svijesti. Poremećaji svijesti mogu uključiti poremećaje mehanizma podraživanja (npr. pospanost ili konfuzija) ili abnormalnosti percepcije (npr. deja vu, jamais vu ili paranoidne ili neprijateljske osjećaje) te okusne ili njušne halucinacije.
Važni su i podaci o trudnoći majke oboljelog i tijeku poroda, jer moguće komplikacije u tom razdoblju mogu biti povezane s razvojem epilepsije. Među njima najčešće zapažamo komplikacije tijekom trudnoće (npr. malformacije u razvoju, ovisnost majke o lijekovima, infekcije), pri porodu ili zbog prijevremenog poroda.
Nakon što se u bolesnika utvrdi dominirajući oblik napada i vrsta epilepsije, pristupa se liječenju i daljnjoj dijagnostičkoj obradi radi istraživanja mogućih uzroka. Bolesnika treba pratiti i obratiti pozornost na moguće pogoršanja. Kao ključni pokazatelj koji se općenito primjenjuje u dijagnostici epilepsije uzima se EEG (elektroencefalografija)
Iako ne postoji dijagnostički test kojim bi se epilepsija stvarno mogla jednostavno dijagnosticirati ili kojim bi se dijagnoza lako isključila, EEG je postupak od neprocjenjive koristi u postavljanju dijagnoze i praćenju tijeka bolesti i prognoze. Promjene koje se registriraju u EEG-u ovise o tipu napada i lokalizaciji žarišta, a ne o patološkom supstratu koji ga izaziva. Osnovna karakteristika epilepsije na EEG-u je pojava zašiljenih valova (iritativnih šiljaka). Kao epileptične abnormalnosti u EEG-u smatraju se samo "oštri šiljci" ili "oštri valovi" i "šiljak-val" kompleksi. Češće se zapažaju nespecifične promjene u EEG-u uvjetovane različitim činiteljima.
Kako bi se provocirala abnormalnost moždanog ritma, koja se ne može registrirati uobičajenim rutinskim snimanjem EEG-a, mogu se primjenjivati različiti postupci aktivacije (npr. hiperventilacija, intermitentna fotička stimulacija, ritmička akustička stimulacija, deprivacija spavanja, kemijsko-farmakološke metode). Kontinuirano višesatno cjelodnevno EEG monitoriranje pomoću magnentne trake ("Holter" EEG) dostupno je u mnogim centrima. Dopušta registriranje većih uzoraka EEG-a i povećava mogućnost zapažanja rijetkih epileptičnih fenomena, posebice kad se može provesti i videomontiranje.
EEG je posebice važan u dijagnostici absansa, vrste napada koja se često miješa sa složenim parcijalnim napadima. Kod absansa se zapažaju generalizirani paroksizmi šiljak-val kompleksa, a kod parcijalnih napada mogu se zapaziti žarišna izbijanja. U pojedinim slučajevima EEG snimanje tijekom sna pomaže u postavljanju dijagnoze epilepsije, kao i utvrđivanju diferencijalne dijagnoze prema drugim poremećajima.
U ponedjeljak čitajte KOJI SU SIMPTOMI EPILEPSIJE a do tada veliki pozdrav 
i ugodan vikend od borbenog tria.
Post je objavljen 02.06.2007. u 08:00 sati.