Šaljući ti riječi kroz vakuum
Zovem te u pomoć.
Par riječi ovija se oko tebe
I donosi mi spas.
Bring me to life.
Očajnički želim.
Tvoje rečenice ulaze mi u svijet
I ostavljaju miris jasmina i ruža.
Dragi… Donio si mi sreću
Zamotanu u celofan
I ispunio prazninu nekadašnjeg srca.
Zaista. Stranac mom umu
Učini me sretnim.
Kao maleno dijete
Zaokupirano novom igračkom
Očima proždirem tvoje riječi
Na ekranu.
Jedno maleno nekome beznačajno srce
Umrlo je jučer
A danas ga konopom od riječi
Vračaju u život
I podarili su mu natrag
Krvavo crvenu boju.
Prošli su mjeseci
I ono može opet da voli.
Nakon trosatne šok-terapije svaki dan
Zavoljelo je.
Plješću mu.
Kao djetetu koje je
Prvi puta reklo » mama «
I zaista osjeća se dječački
Jer jadničak je opet iznova
Morao da iskusi na svojoj koži
Tamnu stranu ljubavi.
No ti mu ne dozvoljavaš da posrne
Lancima sreće
Vezao si ga za sebe i ne puštaš ga.
Svakog dana daruješ mu riječi
I ono ih gladno proždire.
Željelo bi da ti vidi lice.
Da skine bezličnu crnu masku,
Pogleda te u oči i zahvali.
Da ti čuje ime
Kako se otrglo s njegovih usana
I kako putuje u kut sobe
Prema poznatoj sjeni.
Post je objavljen 01.06.2007. u 21:48 sati.