Ne znam koji je put
ali ja sam opet sama
u tišini ove duge noći.
...tužna i sama ko
prva suza ove noći koja
je tiho napustila natekle oči
dozivala sam tvoje ime i
šaptala ti dođi i poljubi me.
Dođi, opraštam ti sve, samo dođi
i pogledaj me...kao što si me
gledao svakog dana...
Voljela sam te jako, kako nitko nikog nije, voljet ću te zauvijek, ali sa suzama u
očima i pustom težinom u srcu...
Žao mi je što nikada neću znati zašto patim...
što te otjeralo od moje nevine duše i sirotog srca...
Možda nikada nećeš saznati koliko je moje ljubavi za tebe,
volim te ljubavi moja...
ovo nije moj svijet...
ovaj život mi nije suđen,
nisam u njemu trebala ostati,
ovakva osoba postati.
Nisam se trebala tu zadržati.
Ovaj svijet mi nije suđen,
Jer ovo nije moj svijet.
Jer da je ovo svijet kakav hoću,
Onda ne bih bila budna noću,
Ne bih suze ove lila,
Ne bih patnju ovu krila.
Kad bi ovo sudbina moja bila ,
Možda sad bih slatke snove snila,
A ne, kao svake noći, krvave suze lila.
Ovo ne može moj život biti,
Ne, ne smije,
Jer ga neću poživjeti.
Ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti,
prije ću umrijeti,
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati.
Možda ću tamo preživjeti.
TKO CE DA TI BRISE SUZE?!
sjecas li se one hladne zime?
Na mom srcu urezao si ime svoje.
Onog dana kad kad su zelje i misli gorjele…
Sad sudbina tuznu pricu pise…
Ali tebe nema vise…
Voljela bi nekog drugog,
Ali ne mogu…
Jer srce još uvijek kuca samo tvoje ime.
Tko ce da ti brise suze, kad cujes Oliverovu pjesmu?!
Tko ce da ti lijeci tugu?
Tko ce da nam vrati srecu?!
Ne znam tko ce..znam da ja necu..
Sjecas li se prvih toplih dana?
I kako smo se sreli,
Voljeli smo se i u ljubav kleli..
Sad sudbina tuzno proljecu pise..
Al tebe kraj mene nema vise…
...evo prvo da pozdravim sve koji me čitaju...iako po broju komentara vidim da takvih nema puno... E kao što Hella kaže... evo još jedan srcedrapajući post... ne mogu se izraziti svojim riječima, pa moram osjećaje izraziti kroz pjesme...eto..to sam ja...
Mnogi meni dragi ljudi su ovih dana u depri...pa nisam nisam ni ja bolja... Al izvući ćemo se mi iz depre... Danas smo ja,Taja i Sanja bile u našoj osnovnoj školi....bio je dan škole i otvorenje sportske dvorane...dosta toga se promjenilo...vidjele smo stare učionice u kojima smo nekad odgvarale, učile... Osjećala sam se nekako čudno....sve te uspomene... što se tiče nastavnika koji su nam predavali...užasni su... niti jedan nastavnik nije nam normalno prišao i pitao nas kako smo, kako je u novoj školi...čak ni profesor kod kojega smo išle na zbor... a što je najgore, naša bivša raska jedva da nas je pozdravila... Kad sam došla u srednju shvatila sam šta je pravi razrednik...onaj koji se bori za svoj razred...a ne kao naša bivša razrednica...bila nam je najveći kritičar...nikada nas nije poštovala niti cijenila kao svoje učenike...nikada u ničemu nije bila uz nas, samo protiv nas...ali nema veze...kao da nam je ona neki faktor u životu...ali to se zbilja nisam nadala... istina da smo bili grozan razred...ali ima i gorih... Zato ne mogu reči da mi fali osnovna škola zbog nastavnika, lakših predmeta... zapravo...danas sam shvatila da mi uopće ne fali...
eto...jedan malo duži post...
pusa svima od Maje!!!!!
Post je objavljen 01.06.2007. u 20:46 sati.