Zapitamo li se ikad u životu što mi u biti uopće imamo? Ako ćemo gledati sa stajališta delikventih maloumnika, stvarni ništa-jer ipak-isto kako se jednom živi-jednom se i umire-što nas dovodi do zaključka da ćemo ionako umrijeti što život čini besmislenim! Ako pogledamo dublje u problematiku cijelog pojma života-možemo otkriti koliko zanimljivih tajni krije da bismo ga proživljavali čisto kako bismo ga pustili da prođe! Neki se nekad pitaju čemu uopće pridavati pažnju životu-pa upravo zbog njegovih čari.
Ali, neki ljudi jednostavno te čari ne znaju cijeniti! I kad tad će doći na vidjelo. Neki ljudi su dovoljno slijepi da, bez obzira koliko im neki pokušavali otvoriti oči, trčat će za onima koji bi ih im rađe iskopali. A kad jednom otkriju koje čari je njihov život jednom i njima pružao, bit će jako kasno. Al, jebi ga stari, možeš graditi mostove cijeli život, međutim, ako jednom popušiš kurac, nisi graditelj mosotva nego pušač kuraca-i to je tako-ležerni zakon prirode. Koliko god se mi odnosili prema nekim pojavama, stvarima, BIĆIMA... Da će uvijek doskočiti kao ping pong loptica kad mi ćuknemo, toliko će se isti okretati za onim gdje ne moraju skakutati. Igračka si onoliko koliko druge tjeraš da budu. Nikad nije slatko ono što imaš i ne gubi se, ali najslađe je upravo ono koje nikad nije tu. Nije slatko ono iskreno, ne pokvareno, dobro i puno ljubavi, nego ono okrutno, ne pravedno i iskvareno... Dobro nije slatko dok ga imaš uz sebe, ali kad ode... ostaješ sam! TAKOĐER ZAKON PRIRODE! No... letjeti znači baciti sebe i ne pasti! Kad navedeni u postu shvate te bitne činjenice, možda i nauče letjeti jednoga dana! Kad nauče letjeti, cijeli svijet je njihov... ali prije toga trebaju pasti milijun puta...slomiti i noge i ruke... to jest-NE RAZMIŠLJATI GLAVOM. I onda ne možeš reći kako ljudi uistinu nisu jadna i primitivna stvorenja koja misle da s novonaučenom riječju mogu osvojiti svemir.
Treba puno više za živjeti sa čarima od prepucavanja drugih svojim pričama, gubljenja onoga što je relevantno smatrajući ga manje važnim od onga što ni u kom pogledu u životu ne može pružiti nikakvo zadovoljstvo. Neki to vide, ali neki ne... Prvi su endemi, a drugih ima kao Rusa i Kineza...
''da mi gospon dame ne zamere...''
.::Shamandalie::.
In good old times, remember my friend
Moon was so bright and so close to us, sometimes
We were still blind and deaf, what a bliss?
Painting the world of our own, for our own eyes, now?
"Can we ever have what we had then?
Friendship unbreakable
Love means nothing to me
Without blinking an eye
I'd fade, if so needed,
All those moments with you
If I had you beside me"
One cloudy day we both lost the game?
We drifted so far and away
Nothing is quite as cruel as a child
Sometimes we break the unbreakable, sometimes?
"And we'll never have what we had then
Friendship unbroken
Love means nothing to me
Without blinking an eye
I'd fade, if so needed,
All those moments with you
If I had you beside me now"
I was unable to cope with what you said
Sometimes we need to be cruel to be kind!!!!!
Child that I was, could not see the reason
Feelings I had were but sham and a lie?
I have never forgotten your smile
Your eyes, oh, Shamandalie ...
Times went by, many memories died
I'm writing this down to ease my pain
You saw us always clearer than me
How we were never meant to be
Love denied meant the friendship would die
Now I have seen the light
These memories make me cry
"Can I ever have what I had then?
Friendship unbroken
Love means nothing to me
Without blinking an eye
I'd fade, if so needed,
All those moments with you
And see the world with my wide open eyes
Friendship got broken
There's no other for me
Like the one of my childhood days
Can you forgive me?
Love got better off me,
On that day back in old times"
Post je objavljen 01.06.2007. u 16:21 sati.