U prvi se mah moze ciniti da je zlocin izvrsen u Bosni nedjeljiv i da su u njemu stradali jednostavno ljudi,muski i zenski jednako.Zasto,onda,izdvajati zenu kao stradalnicu u tom zlocinu i govoriti o"zlocinu nad zenom Bosne"?!Medjutim,pomnije gledano,zlocin izvrsen na zeni tijekom prosloga rata u Bosni ima svoju posebnu narav,strukturu,koju je doista potrebno sa svom zbiljom sagledati i vidjeti njegovu posebnu tezinu i razornost.
Svjedoci tih zlocina znaju da su oni takodjer smisljeno cinjeni,s odredjenim motivom,da su dio globalnog ratnog plana i cilja,kojim se htjelo potpuno pokoriti i unistiti svako dostojanstvo i zivot.
"Zlocin nad zenom Bosne",pokazuje,zapravo,ne samo zlocin nad zenom nego i svu strahotnost globalnog zlocina nad ljudima Bosne-zenskim i muskim.
U cemu je specificnost zlocina nad zenom i kako se u njemu ocituje globalni zlocin nad Bosnom?Pokusat cu to pokazati kroz nekoliko svjedocanstava samih zena kao zrtava nad kojima je izvrsen zlocin.
Potresno svjedocenje zene Munevere,Peteru Maasu,koje on donosi kao uvod svojoj knjizi"Ljubi bliznjega svoga-prica o ratu"(Sarajevo,1997,.str.16-17),pokazuje zorno narav i tezinu zlocina nad zenom i zlocina nad Bosnom.U skracenom obliku,ovako glasi ta prica:
"Sjeo sam na parket sa Muneverom,koja je upravo stigla sa svoje dvoje djece,sedmogodisnjom kcerkom i petogodisnjim sinom.Pjesice je dosla iz Foce,bosanskog grada,koji je,u normalnim vremenima,sest sati voznje od Splita.Usred noci se morala kupiti iz Foce,kada su upadi bandi srpskih paravojnih jedinica postali prevelikom pijetnjom.Nocu se ona iskradala od jednoga do drugoga sigurnog sela,nikad iduci pravo,izbjegavajuci ceste,pjesaceci kroz sume i planine,izbjegavajuci srpska sela,odakle su znali zapucati na nju i djecu...Bjezala je toliko dugo da se,kad je krajem maja stigla u Split,promijenilo godisnje doba.Vani je bilo dvadesetak stepeni.Ja sam bio u majici kratkih rukava,ona u zimskim cizmama,jedinoj obuci koju je imala.Munevera je bila"ociscena".Ta rijec,ociscena,jos nije bila usla u americki rjecnik...Tokom intervjua Munevera mi je kazala da su u Foci muskarci-Muslimani i Hrvati-bili prvo pohvatani pa odvedeni u"koncetracijski logor"izvan grada.Konc-logori su bili nacisticki izum,a mi smo 1945.godine sahranili zvijer sto ih je stvorila.Munevera je bila histericna.Munevera je govorila o sedamnaestogodisnjoj djevojci,svojoj susjetki,koju su srpski vojnici jednog dana odvukli da bi je poslije nekoliko dana vratili kuci.Utroba joj je krvarila.Silovali su je nebrojeno,nepojmljivo mnogo puta,rekla je Munevera,i umrla je kad su je doveli kuci.I to sam zapisao.Borbeni helikopteri JNA su nadlijetali Focu,granatirali i mitraljirali kuce,rekla je.I to sam stavio u biljeznicu.Munevera je bila histericna."
Kao da se i sam pisac bojao i zapisati ono sto je u ovoj prici slusao,pa sam sebe uvjerava ponavljajuci-"i to sam zapisao".Ali"zapisao"je,kao po nekom visem nadahnucu,ovu stravicnu pricu o zlocinu nad zenom Bosne,koja je olicena u Muneveri i djevojci,njezinoj susjetki.Ucinio je to,mozda i ne vjerujuci u moc izreke-"Zapisi,pa ce i Bog zapamtiti"(Ivo Andric)
Jedna zena ovako svjedoci:
"Odatle su nas otjerali na livadu i odvojili od muskaraca.Njih je bilo sedam,medju njima i moj svekar.
Odatle su dobili naredjenje da nas otjeraju u susjedno naselje.Kada smo se odmakli nekih 100-200 metara,iza nas su se culi pucnji.Tada su ubili tih sedam ljudi,a nama su rekli da to nasi pucaju i mi smo legli na travu.Kada smo sisli na cestu,vratili su se vojnici koji su pobili muskarce.Znali smo da su pobijeni,jer su rekli da u nasem selu nema vise muslimana,sve je popaljeno i pobijeno.Odatle su nas cestom otjerali u to susjedno naselje.Tu smo ostali nekih 4-5 sati.Odmah su poceli odvoditi po barakama.Ispitivali su nas.Silovali cure i zene.Odvodili su nas i vracali."(Savez logorasa BiH:Mevla/
Smajo/Barlov).
Specificnost ovog zlocina nad zenom Bosne mogla bi se izraziti jednostavno ovako:
Zlocin nad zenom je zlocin nad zivotom!Zlocinom nad zenom htjelo se,naime,razbiti i unistiti obitelj kao osnovnu celiiju ljudskog zivota,zajednicu muza i zene,ljubav koja ih drzi u tom zajednistvu i njihovu djecu kao plod tog zajednickog zivota u ljubavi.I ne samo razbiti i unistiti tu vec postojecu zajednicu muza i zene,nego,takodjer,onemoguciti stvaranje takve zajednice obescascenjem djevojke ili mladica.U ovoj prici je govor o obescascenju djevojke,koja umire ne samo od fizicke rane nego i od dusevnog bola.Ali,izvrsavan je isto tako gnusan zlocin nad mladicima,pa i muzevima,koje se prisiljavalo na silovanje svojih sestara i kceri ili su im divljacki kidani spolni organi.Tako se zlocin nad zenom u Bosni pretvorio u zlocin nad zivotom ljudi,muskih i zenskih bica.
Ovakvim specificnim zlocinom nad zenom htjelo se,dakako,izvesti onaj generalni zlocin-ubijanje Bosne i Hercegovine kao jedne zemlje,kao jedne povijesti ljudi i naroda u njoj,kao njihove domovine i drzave.
U tom je smislu zlocin nad zenom Bosne zlocin nad Bosnom i Hercegovinom.Progonstvo Munevere i silovanje djevojke,razdvajanje i ubijanje ljudi,zbilo se pod otvorenim okriljem JNA,helikopteri te vojske su granatirali i mitraljirali gradove i kuce ljudi u Bosni i Hercegovini.Ili su to cinile druge vojne i paravojne jedinice pod okriljem njihovih ratnickih politika...
Post je objavljen 01.06.2007. u 13:03 sati.